Prodavačica Marina Paul iz Weiterstadta

Marina Paul ne voli gužvu i strku. Ova prodavačica cipela iz Weiterstadta stoga rado ustane nešto ranije nego što bi inače morala. Dobar početak dana najbolje se postigne uz šolju čaja i muziku. Njeni kriteriji su jasni: čaj mora biti sorte Earl-Grey, a muzika latinoamerička. "Ne volim kafu. Ali čaj je obavezan, to je moj jutarnji ritual. Ne izlazim iz kuće dok ne popijem šolju čaja.", kaže Marina.

Prije nešto više od šest godina ona je iz Rusije stigla u Njemačku. Prvo je živjela na sjeveru Njemačke, kod svog brata: "Prvo sam živjela u Bremenu. Nakon što sam tamo provela pet godina, dobila sam radno mjesto u Bavarskoj. Poslije sam upoznala jednog momka i preselila se kod njega u ovdje u Hesen."

Njemica u Rusiji

Marina je odrasla u Rusiji, ali je njemačkog porijekla. U Rusiji je živjela u gradu Saratovu, u blizini Volgograda. Tamo su se u 18. stoljeću naselili brojni Nijemci. "Moj otac je Nijemac, majka Ruskinja.", objašnjava lijepa Paula.

U ruskom gradu na obali Volge rasla je zajedno sa starijim bratom. U Saratovu je završila i petogodišnji studij turizma. Sada se nada da će i roditelji preseliti u Njemačku, kod nje ili njenog brata.

Njeno radno mjesto nalazi se u centru "Loop 5". Ovaj blještavi trgovački centar otvoren je u Weiterstadtu početkom oktobra 2009. Jedna od 175 radnji koje se tu nalaze je i ona u kojoj radi Marina.

Pompezno blještavilo trgovačkog centra

Regal do regala popunjen je cipelama i čizmama raznih boja. Elegantna obuća privlači uglavnom pažnju ljepšeg pola. U pozadini se čuje lagana muzika, za atmosferu je zadužen i vodopad od kristala kroz koji se prelamaju svjetla reflektora. Sve to bi trebalo da olakša odluku posjetiteljki da posegnu za novčanikom.

Za kasom stoji visoka plavuša i osmijehom pozdravlja svakog potencijalnog kupca. Ona pakuje cipele i razmijeni osmijeh i riječ-dvija sa svakom mušterijom. Marina se brine da na policama s cipelama vlada red. Ona voli svoj poziv, prvenstveno zbog stalnog kontakta s ljudima. "Uvijek sam htjela biti prodavačica.", kaže ona.

Njena smjena završava u četiri sata popodne. Vožnja do kuće, kroz gradić od 25.000 stanovnika, traje oko pola sata. Sretna je što ima svoj automobil. Autobusom bi joj trebalo puno više vremena.

Život između dvije selidbe

Marina Paul je upravo uselila u zajednički stan sa svojim momkom. U prostranom stanu su posvuda neraspakovane kutije sa stvarima. "Svakoga dana raspakujem poneku kutiju i spremam stan. Jedva čekam da završim s tim, da kutije prebacim na tavan i da imam dovoljno prostora.", kaže ona.

Kad se ne bavi raspakivanjem kutija i slaganjem stvari, Marina čita i uživa u učenju stranih jezika. U njenom stanu ćete uzalud tražiti televizor. Nikada nije htjela da ga ima: "Volim priče i istoriju, ustvari ono što ima veze sa životom, ne ono što je plod fantazije."

U istoriju Marine Paul se ubraja i to da su njeni preci u Rusiju stigli upravo iz Hesena. "Možda je to razlog zašto sam se sada skrasila ovdje.", dodaje.

Na pitanje da li se više osjeća Ruskinjom ili Njemicom, odgovara: "Osjećam se kao da sam i jedno i drugo. Predivno je imati dva mentaliteta u sebi. Vjerujem kako je to odista poklon - i drago mi je da je to tako."

Autorka: Genevieve Baer/Azer Slanjankić

Odg. urednik: Marina Martinović