1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Prljavi i opasni pakt sa Turskom

EU je postigla ono što je bilo skoro nemoguće: pronađeno je rješenje za izbjegličku krizu. Pakt sa Turskom je bio posljednji izlaz za Angelu Merkel, komentariše Barbara Wesel.

Sporazum sa Ankarom je, na jedan način, politički uspjeh za kancelarku Angelu Merkel. On kreira određeni manevarski prostor na unutrašnjopolitičkom planu u Njemačkoj, ali i u EU. Ankete pokazuju ponovni rast popularnosti kancelarke i ona sada može da odbaci napade političke desnice argumentom da je priliv izbjeglica efikasno prekinut. Osim toga će ona povratiti i ugled unutar EU jer je uspjela da spasi njeno jedinstvo.

Visoka cijena dogovora s Turskom

Ali, koja je cijena koju EU plaća za ovu trgovinu ljudskim životima? Odgovornost za zaštitu većine izbjeglica s Bliskog i Srednjeg Istoka jednostavno se prebacuje na leđa Turske. To je politički "outsourcing" najgore vrste.

Barbara Wesel

Barbara Wesel

Na papiru će se turski predsjednik Erdoan obavezati da će ispuniti međunarodne obaveze i priznati prava izbjeglica u skladu sa Ženevskom konvencijom. Ipak, otkada se to autokrat iz Ankare pridržava svojih obećanja?

S druge strane, EU više nema nikakvu političku polugu u rukama kojom bi djelovala u slučaju da on počne jednostavno da vraća izbjeglice u Siriju ili u Irak, bez obzira što je to zabranjeno. Isto važi za slučaj da ih jednostavno prepusti njihovoj sudbini, da se snalaze ili prose na ulicama Izmira ili Istanbula. Čim Turska dobije bezvizni režim s EU, što je prioritetna želja Ankare, Evropljani će u ovoj drami postati samo posmatrači.

Nova realpolitika?

Oni mogu kritikovati tursku vladu, podsjećati je na postignute dogovore, ali sultan Erdoan sve to može odbaciti s osmijehom na licu. Baš kao što odbacuje sve druge opomene koje se tiču slobode štampe, prava opozicije, ali i pozive da otvori mirovne pregovore s Kurdima.

Evropa se u korist Turske odriče svojih obaveza kada je riječ o poštivanju prava izbjeglica. A to će je koštati jer će izgubiti dio vjerodostojnosti i međunarodnog ugleda. Kako će EU ubuduće podsjećati autokrate i diktatore širom svijeta na ljudska prava, ako sama u javnost šalje ovakvu bijednu sliku i samu sebe čini ranjivom za napade.

EU će izgubiti svoja dva najdragocjenija oružja: tzv. "soft power"(diplomatsko političko djelovanje) i vjerodostojnost. Razlog za ovakav žalostan spektakl je nesposobnost da se prevaziđu nacionalni egoizmi i strah od populističke desnice. Ako nova realpolitika podrazumijeva sklapanje pakta s đavolom, onda je to sila koja će razoriti ono što bi ustvari trebalo da sačuva.

Da li su svi zadaci odrađeni?

Predsjednik Erdoan ovim sporazumom dobija političko priznanje za svoj antidemokratski kurs. On svoju zemlju sve više udaljava od Evrope, a uprkos tome može da se raduje najavama o ponovnom otvaranju pristupnih pregovora. Njegov politički pad ka totalnoj diktaturi jedva da se može zaustaviti, u svakom slučaju EU to neće biti u stanju.

S druge strane, Evropa se pretvara u tvrđavu koja će za mnoge izbjeglice postati neosvojiva. Neki će reći da su evropski lideri time ispunili svoj zadatak. Drugi će se žaliti da je na ovaj način došlo do gubitka ljudskosti i temeljnih ljudskih prava. Ne osvrćući se na praktične probleme prilikom sprovođenja ovog sporazuma, ili na sve pravne nedoumice koje njime nastaju - i dalje će nas proganjati slike izbjeglica koje se nalaze u pograničnom području ka Turskoj, ili slike Iračana i Afganistanaca koji tamo uzalud traže zaštitu. Kritike organizacija za judskih prava ostaju na snazi: ovaj pakt je opasan, ilegalan i neljudski.

Preporuka redakcije