1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

„Priznanje aneksije Krima – bankrot za EU“

EU mora da podsjeća Rusiju na sporazum iz Minska i insistira na diplomatiji, kaže Volfgang Išinger u intervjuu za Dojčlandfunk. On odbacuje ideju jednog njemačkog političara da EU treba da prizna aneksiju Krima.

Volfgang Išinger

Volfgang Išinger

Dojčlandfunk: Konflikt u Ukrajini je ponovo prvi na dnevnom redu svjetske diplomatije. Pooštreni tonovi na samitu G20 u Brizbejnu i, poslije nekoliko nedelja pauze, novi ratni sukobi na istoku Ukrajine. Njemački šef diplomatije Štajnamjer putovao je u Kijev i Moskvu. Gospodine Išinger, da li i dalje vjerujete u sporazum iz Minska, koji predviđa i prekid vatre?

Volfgang Išinger: To je jedino što imamo i zbog toga – da iskoristim poznatu konstrukciju – nemamo alternativu osim da se držimo tog sporazuma. Nema drugog osnova za bilo kakav pomak. Problem kod dogovora iz Minska je da na osnovu njega dalje bilateralno pregovaraju Kijev i Moskva. Nije posebno dobra ideja da za stolom imate jednog jakog i jednog slabog – tada uglavnom ovaj slabiji ostane kratkih rukava. Stoga su mnogi pametni posmatrači, njemačka vlada, ali i vlada u Kijevu predlagali da proces treba proširiti. Premijer Jacenjuk je izrazio nadu da bi sporazum iz Minska bio na stabilnijim nogama ukoliko proces ne bi bio bilateralan nego praćen, nošen i kontrolisan i od strane Evropske unije i svakako Sjedinjenih Država. Mislim da je to dobra ideja koju uvijek treba ponavljati našim ruskim sagovornicima. To i radimo. Za sada još nije bilo nastavka razgovora iz Ženeve, iz aprila ove godine, ali za to nikada nije kasno.

Ali teško da u Moskvi imaju pretjerano povjerenje u EU i SAD.

Tako je to u diplomatiji. Došli smo u situaciju u kojoj niko ne želi da načini korak kojim bi mogao da izgleda kao gubitnik. To, između ostalog i iz unutrašnjepolitičkih razloga, ne želi ni predsjednik Putin, ni ukrajinsko rukovodstvo, ali ni Zapad. Stoga je potpuno nerealno očekivati od Putina sada neku vrstu pokajanja.

München Sicherheitskonferenz 2012

"Potpuno je nerealno od Putina očekivati neku vrstu pokajanja"

Šef rusko-njemačkog foruma, socijaldemokrata Matijas Placek predlaže da EU prizna realnost da sada Krim pripada Rusiji. Zar to ne bi bio dobar način da se brzo okonča kriza?

To bi naravno bila objava bankrota od strane EU i Zapada. To ne bi bio početak procesa nego njegov kraj. Ne možemo da sklapamo ugovore na štetu trećeg. Zapanjujuće bi bilo da sada, poslije svega što je rečeno, priznamo aneksiju Krima na štetu Ukrajine. Ne! Ali takođe ne bi bilo ispravno sada izaći sa zahtjevom da se Krim vrati Ukrajini. To je nerealno. Ispravno je tu temu posmatrati sa pravnog stanovišta i baviti se stabilizacijom Ukrajine. Krimu, čiju aneksiju ne priznajemo niti ćemo ikada priznati, možemo da se vratimo kada za to dođe vreme. First things first!

Ali mnogi ljudi imaju utisak da je ovo borba protiv vjetrenjača, da Evropska unija želi povratak na stanje koje je nemoguće kada se radi o Krimu i istoku Ukrajine.

Ne smijemo zaboraviti da ova teška kriza evropske bezbjednosti nije samo kriza za Ukrajinu i strateški poraz za Rusiju. Moskva ovime ne dobija ništa. Povjerenje u Rusiju je žestoko narušeno, rublja pada i tako dalje. Ovo je kriza koja treba da interesuje čitav svijet. Ukoliko pouka krize bude – a ja se nadam da neće biti – da su bolje zaštićene zemlje koje imaju atomsko oružje, koja će se onda država sa nuklearnim ambicijama odreći tih ambicija? Ukrajini je 1994. rečeno: dajte nuklearno oružje, a mi vam garantujemo granice. Nedopustivo je da poruka krize bude da je bolje razviti ili nabaviti atomske bombe jer su u suprotnom granice nezaštićene. To je samo primjer zašto je ovo više od krize koja se može riješiti površnim ustupcima. Zato ovu ideju o priznavanju Krima kao ruske teritorije smatram najgorim savjetom koji sam čuo u poslednje vrijeme.

Vidjeli smo da je Putin u Brizbejnu bio izolovan. Često se tokom karijere imali posla sa državnicima poput ruskog predsjednika. Koja je sada njegova taktika?

Mislim da je rusko rukovodstvo pred velikim problemom. Sa jedne strane za ovaj moćnički šou dobijaju očekivano snažnu podršku u sopstvenom narodu. Ponavljam da ne možemo očekivati da se Putin povuče i pokaje. To se neće desiti. Stoga ne mislim ništa dobro o javnim inscenacijama u kojima se strane međusobno optužuju. Treba nam proces iza zatvorenih vrata, razgovori poput onih koje mjesecima kancelarka vodi lično sa Putinom. Treba nam i stalni profesionalno vođeni multilateralni proces daleko od televizijskih kamera – kontakt grupa, ženevski format uz puno učešće EU i naravno Rusije, možda i pod okriljem OEBS-a. Tako se može pokrenuti diplomatski proces na čijem kraju niko neće izgubiti obraz, a situacija će biti stabilna, bez pucanja. I na posljetku: neprimjereno je očekivati brzo rješenje konflikta. Treba nam strateško strpljenje. Trajaće mesecima, možda godinama. Hektika i panika nisu poželjni. Strpljenje, opuštenost, bez uzbuđivanja – samo tako ćemo ostati u dijalogu sa Rusijom i biti u poziciji da dugoročno riješimo problem.

*Volfgang Išinger, 1946, je njemački pravnik i bivši diplomata koji je djelovao kao posrednik u ukrajinskoj krizi. Ovaj bivši ambasador Njemačke u SAD i Velikoj Britaniji imao je ključnu ulogu u kreiranju njemačke politike na Balkanu, prije svega u pogledu sukoba u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Od 2008. vodi Minhensku konferenciju o bezbjednosti, na kojoj se jednom godišnje okupljaju najznačajniji svjetski političari i diplomate.