1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Privredna rubrika

U ovom izdanju privredne rubrike, govorimo o korupcijskoj aferi koja potresa Siemens,o desetoj godišnjici Siemensa u BiH, zatim o zakonu Volkswagena kao i jeftinijoj tarifi za mobilnu telefoniju čiji dogovor blokiraju članice EU.

default

Korpucijska afera potresa Siemens

Korupcijska afera u Siemensu se širi. U ponedjeljak je radi dalje istrage uhapšen menadžer ove firme Thomas Ganswindt. Nekoliko osoba na rukovodećim mjestima ovog koncerna se sumnjiči da su pronevjerama i raznim malverzacijama, ovu firmu oštetile za preko 400 miliona eura.

Gubitci, pronevjere i crne kase u Simensu su po svemu sudeći daleko veće nego što se do sada predpostavljalo. Joe Keser, direktnor uprave za finansije, govori o sumnjivim isplatama u visini i do 420 miliona eura. Prema njegovim riječima, ovaj novac je u periodu između 1999 i 2006 isplaćivan za sumnjive honorare za savjetovanja. Keser tvrdi da se pri tome ne mora raditi o pronevjeronom novcu, jer uplatnice postoje, ali isplate su u svakom slučaju neobične i upadljive.

Šef Koncerna Klaus Kleinfeld je ponovio da sistem crnih kasa godinama nije mogao biti otkriven jer su osumnjičeni, kao visoko rangirani saradnici, imali mogućnost da ta do prikriju. Mogućnosti koje su im to pružale, sada moraju biti ispitane.

«Odlučili smo angažovati nezavisnog savjetnika koji će objasniti ovu temu i dati prijedloge kako to zaustaviti».

Bitnu ulogu rasvjetljavanju ove afere bi trebao imati američki ekspert za antikorupciju Michael Hershmann, kojeg će Simenst angažovati kao savjetnika. Hershmann važi za stručnjaka iz ove oblasti kojeg angažuje i sam Interpol. Hershmann bi sa međunarodnim advokatskim uredom trebao ispitati i provjeriti sve Simensove sisteme i dokumentaciju.

Mnogi se pitaju kako je uopšte bilo moguće da godinama niko u koncernu nije primjetio da se pronevjeravaju milionski iznosi. Platni sistem ovog koncerna poznatog širom svijeta je komplikovan što je dobra osnova za kriminalne akcije.

«Tokom jednog, tako da kažem, normalnog radnog dana, bilježimo oko devet miliona knjiženja, koja su opet sastavljena od trideset miliona pojedinačnih. Sve to je veoma kompleksno. Molim vas, nemojte ovo razumjeti kao izvinjenje, ali to samo pokazuje kompleksnost sa kojom sada imamo posla. Moramo pronaći puteve kako to spriječiti da nam se ovakve stvari više ne bi događale».

Donja Saksonija ne da Volkswagena

Evropski vrhovni sud, kao najviši sud u EU, prije nekoliko dana je započeo sa raspravom o spornom zakonu o Volksvagenu. Sudije moraju da razjasne da li je zakon iz šezdesetih godina prema pravilima Evropske unije u skladu sa slobodnim unutrašnjim tržištem. Zakon propisuje da akcionari, čak ni oni koji poseduju veći broj akcija, nemaju pravo na više od 20 procenata glasova na glavnoj skupštini. Upravo je toliki udio njemačke savezne zemlje Donja Saksonija. Na taj način pokušava se onemogućiti da Volksvagen eventualno preuzmu stranci.

Sporni zakon o Volksvagenu potiče iz 1960 godine. Tada je njemački parlament državnu firmu Volksvagen transformisao u akcionarsko društvo. Međutim, novo preduzeće nije trebalo da bude potpuno privatizovano. Bundestag i Savezna zemlja Donja Saksonija zadržale su svaka po 20 procenata udjela , a ostalih 60 odsto akcija je prodato na tržištu. Država je posle pet godina odustala od svojih 20 procenata. Ali savezna zemlja Donja Saksonija je zadržala svojih 20 procenata i zakonom regulisala svoje dominantno učešće , upravo zakonom o Volksvagenu.

Razlog za zakonske privilegije pokrajine leži u tome što Donja Saksonija ima poseban interes kada se o Volkvagenu radi. Koncern Volksavgena ima glavno sjedište u Volfsburgu dakle u Donjoj Saksoniji, a u regiji Hanover, Volfsburg, Braunšvajg, kao i gradu Enden na Sjevernom moru je takođe glavni poslodavac. Osim toga, zarada od dvedestprocentnog učešća puni državnu kasu.

Zakon propisuje da nijedan drugi akcioner, čak iako ima više od 20 procenata akcija ne smije na generalnoj skupštini da ima pravo glasa veće od 20 odsto. Takođe, to što neko ima veći broj akcija ne garantuje veći broj mjesta u nadzornom odboru firme. Na taj način se ograničava uticaj potencijalnih velikih akcionara. Upravo to je srž kritike komisije Evropske unije kada se radi o Volksvagenovom zakonu.

Komisija Evropske unije smatra da svi treba da imaju podjednake šanse u kapitalističkom društvu. Onaj ko ima više akcija treba da ima više glasova, što je regulisano zakonom o akcijama. Ogarničavanje glasova u Volksvagenovom zakonu, prema mišljenju evropske komisije onemogućava strane investitore da kupuju akcije Volksvagena. Sa tim se ne slaže šef vlade njemačke savezne zemlje Donja Saksonija Kristijan Vulf .

“Akcije Volksvagena daće se u prodaju širom svijeta po istom kursu kao i akcije drugih automobilskih firmi. Većina akcija će biti ponuđena u inostranstvu. Dakle, činjenice opovrgavaju optužbe komisije da se radi o načinu da se strani akcionari odvrate od kupovine.”

Pošto Savezna njemačka vlada i Donja Saksonija ne žele da popuste pod kritikom iz Brisela, komisija Evropske unije namjerava da poništi zakon o tužbi pred Evropskim sudom.

Članice EU blokiraju dogovor oko jeftinijih tarifa za mobilnu telefoniju

Telefoniranje mobilnim telefonom najvjerovatnije nece pojeftiniti kako se tome nadala i kako je to predložila Europska komisija. Vecina zemalja clanica traži više vremena. Radi se prije svega o tarifama za telefoniranje u inozemstvu. Zbog toga Europska komisija i njemacka savezna vlada sada požuruju cijelu stvar.

U cijeloj prici namjere smanjenja troškova mobilnog telefoniranja u inozemstvu postoji jedna pozitivna stvar –a to je da se zapravo svi slažu da cijene treba sniziti. Planovi smanjenja cijena ubrajaju se medu najpopularnije ideje Europske komisije u proteklih nekoliko godina. Najveci protivnici takvih ideja su zemlje koje bilježe veliki broj turista, a to su zemlje južne Europete Velika Britanija i Francuska. Sporno je pitanje imali Europska komisija uopce pravo uplitanja u konacnu cijenu koju placaju potrošaci.

Velika Britanija i Francuska predstavile su sada svoj prijelog u kojem se najprije odreduju pravila za cijenu koju poduzeca mobilne telefonije mogu tražiti od svojih mušterija. Na taj nacin bi se ogranicila visina cijene koju na primjer može tražiti ponudaciz Grcke od njemackog ponudaca za telefonske razgovore koje na primjer njemacki turist koristi za vrijeme svojeg ljetnog odmora. No da li njemacka kompanija svojim klijentima na kraju zaista u racunu dostavila jeftiniju tarifu, to pitanje ostaje na koncu otvoreno.

Europska unija bi trebala odrediti konacnu cijenu samo u slucajevima kada ponudaci pola godine nakon pocetka stupanja na snagu novih pravila i dalje od svojih klijenata razgovore naplacuje natprosjecno visoko, zatražila je Velika Britanija –maticna zemlja najveceg europskog ponudaca mobilne telefonije - Vodafone.

Njemacka savezna vlada i Europska komisija takve zahtjeve kategoricki odbijaju, a clan Europske komisije Vivian Reding upozorava od katastrofalnih posljedica.

Audio i video zapisi na tu temu

  • Datum 14.12.2006
  • Autor Uredio i vodio Mehmed Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVio
  • Datum 14.12.2006
  • Autor Uredio i vodio Mehmed Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AVio