1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Pritisak na opoziciju pred izbore u Bjelorusiji

19. marta se u Bjelorusiji održavaju predsjednički izbori, ali pobjednik je već sada poznat: nitko ne sumnja da će za novog predsjednika biti proglašen dosadašnji vlastodržac, Aleksanda Lukašenko. On zemljom vlada već 12 godina na izrazito autoritaran način, i dosada je sve svoje protivnike uspjevao ili ušutkati ili ukloniti sa političke pozornice. Posljednjih dana, međutim, čini se kao da posljednji evropski diktator postaje nervozan. Pojačao je svoju ličnu zaštitu, a snage sigurnosti je pozvao da vrše još veći pritisak na opoziciju.

Aleksandar Lukašenko, predsjednik Bjelorusije - posljednji diktator u Evropi

Aleksandar Lukašenko, predsjednik Bjelorusije - posljednji diktator u Evropi

Što se izbori više bliže, Lukašenkove su metode beskrupuloznije. Nedavno je u nastupu pred predstavnicima ministarstava unutrašnjih poslova i obrane optuzio opoziciju i zapad da žele srušiti njegov režim:

«Opozicija je dobila novac da planira i provede određene provokacije. To nam je dobro poznato. Ukoliko do toga dođe, ja ću reagirati sa svom silinom. Najmanji pokušaj da se destabilizira moja zemlja biti će zgažen. Mi ćemo zavrnuti vratom onima koji iza toga stoje.»...najavio je Lukašenko u svom nastupu punom bijesa, koji je nekoliko puta ponovljen na televiziji. Nakon toga on je milionima gledatelja obećao da ni po koju cijenu neće ustupiti vlast nitkovima i avanturistima, i neće dopustiti da ulicama poteče krv:

«Mi smo u stanju da se brinemo za sigurnost naših građana. Mene ništa neće zaustaviti, ja se neću upuštati u bilo kakve diskusije. Ovi izbori su naprosto suviše važni.».....izjavio je Lukašenko.

On je snage sigurnosti pozvao da djeluju još prije no što dođe do eskalacije. Kako bi se odupro navodnoj prijetnji sa zapada, Lukašenko pojačava vojsku. Samo u ovoj godini vojni budžet je povećan za 25 %, a broj vojnika zaokruže na 50 000.

Bjelorusija je policijska država. Prema opreznim procjenama na oko milion stanovnika zemlje dolazi 130 000 policajaca. Posvuda u glavnom grdau Minsku mogu se vidjeti uniformirani policajci, a još vise je onih neupadljivih u civilu. U međuvremenu je postala tradicija da se opozicioni političari hapse, objašnjava Ludmila Grjasnowa, voditeljica Bjeloruskog saveza za pravnu zaštitu. Državna sila pokušava represijom spriječiti masovne proteste. Broj hapšenja je od početka godine znatno porastao:

«Država više ne može sakriti svoju nervozu, ona sada podstiče zaoštravanje sukoba i stvara eksplozivnu situaciju u zemlji. Lukašenko sječe granu na kojoj sjedi. Ljudima je dosta njegove samovolje i uskoro će reagirati na odgovarajući način.»

Mnogi promatrači smatraju da njegov režimk neće dugo potrajati. Brojni njegovi suradnici i suborci iz ranijih dana u međuvremenu su duboko razočarani i okrenuli su mu leđa. Oni su nakon raspada Sovjetskog Saveza htjeli uvesti demokraciju, i Lukašenko je bio prvi demokratsko izabrani predsjednik Bjelorusije. U međuvremenu on je ukinuo demokraciju i pretvorio se u diktatora najgoreg sovjetskog tipa. Protivnici režima uvjereni su u skori pad - pitanje je samo koja će biti cijena slobode. Trenutno nitko ne može predvidjeti da li će Lukašenko, kada se nađe prislonjen leđima uz zid, pokušati upotrebiti vojnu silu da obrani svoj režim, kao ni kako ce snage sigurnosti u tom slučaju reagirati. Budućnosti Bjelorusije još je otvorena.