Prisloni uho na česmu | Panorama | DW | 01.03.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Prisloni uho na česmu

Umjesto čestitke za Dan državnosti, uoči proljeća 2017. godine.

U praznično jutro, kad ustaneš i odvrneš česmu, a iz nje zakrklja zrak, uzdrži se od psovke i kletve. Oslušni taj zvuk koji putuje kroz dotrajale cijevi, razaberi u njemu glasove onih koji su nekad stajali na korici leda s praznim kanistrom u ruci, u redu ispred Pivare.

Mala je tvoja nevolja, govore ti oni iz dubine šupljine, izvan svake zavisti. Ne stojiš skvrčen i ponižen, na korici leda; ako nema vode ima struje, ako nema posla ima televizije, ako si gladan nisi smrznut.

Raduj se proljeću, šapuće ti praznina, tužno kao da dolazi iz ilovače a ne iz raja; i slušaj pažljivo, da ti ne promakne onaj trenutak kad se svađa vrabaca premetne u cvrkut gelera. Pamti svjetla predgrađa, da ih možeš porediti sa zvijezdama, kad se jednom sva ugase. Zaroni u mirise čaršije, dok ih sve ne zaguši garež. Ogledaj se u punim izlozima danas, najloni te sutra neće prepoznati. Hodaj uspravno, ne pretrčavaj raskrsnice, osim na crveno, dok još rade semafori.

Živi kao da će zauvijek biti mir, a spavaj kao da će sutra biti rat.

Jer pitanje je jutra kad ćeš se probuditi, a cijevi će biti pune. Umjesto kostiju zveckaće oružje. Saviće se kičme a razviti zastave. Poezija će obremeniti kletvama i zakletvama. Korov će se prozvati salatom. Ulje će se iz karafindlova pretakati u kandila. Naricaće nepismeni nad spaljenim knjigama. Ključ za konzervu vrijediće više od ključa za auto. Nafta i cigarete će poskupjeti, krv i život pojeftiniti. Medicina će se redukovati na krpež. Polagaće se narod u zemlju svoju a profit na račun tuždi. Puniće se podrumi budućim vojskovođama. Hladne trgove ugrijaće usijane glave. Slaviće se prerano i plakati prekasno. Zujaće meci putanjama pčela. Sitni lopovi postaće krupne zvjerke. Žene će se voditi kao ratni plijen.

U praznično jutro, kad ustaneš, i odvrneš uzalud česmu, uzdrži se od psovke i kletve. Dok gledaš kako iz nje izlazi nekakav dim, ili prah, još uvijek imaš vremena za pitanja: Koliko mir treba da bude loš, da bi rat opet postao dobar? Šta ako je to krkljanje iz česme samo uvod u krkljanje iz grla? Ko je i kada demokratiju sveo na izbor između lošeg i goreg?

 

Preporuka redakcije