Princ Zeid: "Ne možemo svima pomoći"

Kada je Zeid Ra'ad al Husein u septembru 2014. u Ženevi preuzeo dužnost visokog komesara za ljudska prava, pozvao je svog kloegu Antonija Guteresa, nekadašnjeg visokog komesara za izbjeglice, i predstavio se kao "mali visoki komesar". Prilično snishodljivo, s obzirom na to da on vodi Komesarijat za ljudska prava Ujedinjenih nacija koji ima budžet 300 miliona američkih dolara i preko hiljadu zaposlenih, a takođe i filijale u 62 zemlje svijeta. No, kada se to uporedi sa sedam milijardi dolara, koliko iznosi budžet UNHCR-a, to zaista i nije mnogo. I mnogi eksperti su istog mišljenja da je Vioski komesarijat za ljudska prava u Ženevi premali u odnosu na zadatak koji ima. Visoki komesar Zeid to sada želi da promijeni a u tome bi trebalo da mu pomogne i novi generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Antonio Guteres.

Od diplomate od šampiona ljudskih prava

 

Sa svojim iskustvom diplomate i dugogodišnjeg ambasadora Jordana pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, princ Zeid Ra'ad al Husein iz hašemitske kraljevske kuće nije baš u startu predodređen za mjesto, koje zahtijeva jako miješanje u unutrašnja pitanja suverenih država. Ali, on je za dvije godine na mjestu visokog komesara dokazao da u ime ljudskih prava zna da nađe jasne riječi i zauzme stav.

Njegova prethodnica Navi Pilaj, sudija iz Južnoafričke Republike, dobro ga je savjetovala na prelasku sa mjesta diplomate ka šampionu ljudskih prava. "Ona mi je u startu dala savjet da nijednoj državi ne smijem naškoditi i da nijednu ne smijem da favorizujem. A najveća greška koju bih mogao da počinim jeste da se bojim, posebno da se bojim da kritikujem velike zemlje."

Na otvaranju "Fondacije za mir, pravdu i bezbjednost" u Hagu u septembru ove godine, Zeid je iznio ono što se za njega u profesionalnom smislu podrazumijeva. "Ja sam glas ljudskih prava, univerzalnih prava; izabran od strane svih vlada da danas kritikujem skoro sve vlade. Ja branim i unapređujem ljudska prava svake individue na cijelom svijetu."

U svom govoru je upozorio na propagandu demagoga i populista koji šire mržnju prema strancima. Takođe i nešto što je za UN neobično, on je naveo imena, i nije samo oštro kritikovao Holanđanina Gerta Vildersa, mrzitelja islama, već je pomenuo i Donalda Trampa, Viktora Orbana, Marin Lepen, Najdžela Faraža i druge. Zeid je takođe kritikovao i populiste u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. "Branioci onoga što je dobro i ispravno su u u ovom trenutku u mnogim zemljama napadani od strane rasističkih ekstremista koji dolaze na vlast ili pak žele da je zadrže, koristeći se predrasudama i obmanama na račun onih najslabijih."

Ovako jasne riječi nisu svuda jedanko dobro primljene. Ruski ambasador u UN-u, Vitalij Čurkin se žalio generalnom sekretaru Ban Ki Munu da je visoki komesar otišao predaleko u kritici šefova država. Organizacije za zaštitu ljudskih prava su pak hvalile njegov hrabri nastup. "Naravno da imate države koje ne žele da budu pod lupom međunarodne zajendice ili nezavisnog predstavnika UN-a, kao na primjer visokog komesara za ljudska prava", kazao je Džon Fišer, direktor ženevske kancelarije Hjuman rahts voča (HRW). Ali, upravo to je suština zadatka te službe i Zeid ga izvršava izuzetno dobro, kazao je Fišer.

Povodom ovogodišnjeg Dana ljudskih prava, vioski komesarijat je pozvao da ljude da se založe za prava drugih. "Ako se zalažaeš za ljudska prava nekog drugog", kaže Zeid, "zalažeš se na kraju i za svoja sopstvena, za univerzalna prava". 

Postizanju ljudskih prava za sve, nisu samo prepreka diktatorski režimi, nacionalisti koji šire mržnju prema strancima ili religiozni fanatici, već i nedostak finansijske podrške u okviru samih Ujedinjenih nacija.

Ne možemo svima pomoći

Mada su prema Povelji UN, pored mira i razvoja, ljudska prava jedan od tri stuba Ujedinjenih nacija, samo 3,5 odsto procenta budžeta UN-a se izdvaja za visoki komesarijat u Ženevi. A to pokriva samo 40 odsto finansijskih potreba. Ostalo se pokriva dobrovljnim prilozima država. U praksi to izgelda ovako: nekoliko desetina država, među kojima je i Njemačka, finansiraju rad Visokog komesarijata za ljudska prava. 134 od 193 članice Ujedinjenih nacija ne plaćaju ni simboličnu sumu za finasiranje ovog komesarijata.

"Mi želimo da sve vlade izdvajaju istu sumu za Kancelariju UN za ljduska prava", kaže Loran Sover, šef za spoljen veze Visokog komesarijata za ljudska prava. "Mi smo ubijeđeni da ljudska prava, kao univerzalni princip imaju i univerzalnu podršku, od strane država članica u formi dobrovoljnog priloga."

Visoki komesarijat služi i kao sekretarijat za ljudska prava koji podržava specijalne izvjestitelje, nezavisne eksperte i istražne odbore, formira komisije koje nadgledaju poštovanje ljudskih prava i vodi svoje spoljne urede u brojnim zemljama.

"Šta kancelarija i visoki komesar pak urade sa tako malo resursa, koji im stoje na raspolaganju, graniči s čudom", objašnjava Džon Fišer iz HRW-a. Visoki komesar Zeid bi želio da rad Visokog komesarijata za ljudska prava učini još efektivnijim. "Idealno bi bilo da u svakoj zemlji u svijetu imamo po jednu kancelariju. Tako bismo bili u situaciji da brzo pošaljemo ljude, a po potrebi i novčana sredstva, da se istraže teška kršenja ljudskih prava u svim dijelovima svijeta."

U sistemu za ljudska prava u Ujeidnjenim nacijama, jasno kaže Zeidm, postoji ozbiljan potencijal za poboljšanja. A ono što vidi kao najteže kad je njegov zadatak u pitanju jeste to što, uprkos svim stremljenjima, ne može da nađe dovoljno vremena, koje bi odvojio za razgovor na primjer sa izbjeglicama iz Sirije. "Ponekad je teško što ljudima, koji se u mnogim zemljama nadaju našoj pomoći, iako učinimo sve što možemo, ipak ne možemo pomoći."