Prijeti eskalacija spora Turske i Izraela

Deutsche Welle: Gospodine Steinbach, Turska najavljuje da će humanitarne pošiljke dobiti zaštitu ratnih brodova. Da li to znači da definitivno dolazi period eskalacije spora između Turske i Izraela?

Prof. Udo Steinbach: Sigurno. Bili smo dugo uvjereni kako je turski premijer Redžep Tajib Erdoan spreman da izgladi spor. Samo prije nekoliko nedjelja, u jeku nemira u arapskim zemljama, stekao se utisak da Turska ima interes da se spor prevaziđe. Ankara se nadala, a za takvu nadu je postojala realna osnova, da će Izrael uputiti izvinjenje za događaje na brodu "Mavi Marmara". Do toga nije došlo, očito zbog pritiska desnog krila izraelske vlade na premijera Netanjahua. Erdoan je potom snizio nivo diplomatskih odnosa. Vojna pratnja za humanitarne konvoje predstavljala bi u svakom slučaju eskalaciju sa nepredvidivim posljedicama.

DW: Ne vjerujete, dakle, da bi izraelski premijer Netanjahu mogao poslati diplomate u Ankaru koje bi iza kulisa pokušale da izglade stvar?

Steinbach: Ne radi se o tome šta se dešava iza kulisa. Turska sada želi da se stvari odvijaju ispred kulisa, u javnosti. Vlada u Ankari je proteklih godina dobila na samopouzdanju. Ona se trenutno bori da privuče pažnju Arapa, mada se ne zna tačno na koje Arape Ankara želi da ostvari uticaj. S obzirom na to, za Tursku je rješenje spora sa Izraelom moguće samo ako se do njega dođe pred očima javnosti.

DW: Koje su privredne posljedice spora sa Izraelom? Turska je važan privredni partner u regionu.

Steinbach: Izraelsko-turska trgovinska razmjena je doživjela pravu eksploziju u proteklih deset godina. Ona se mjeri milijardama eura. Turska strana je očito svjesna da će njena privreda pretrpjeti veliku štetu, ali joj to nije važno. Vlada u Ankari je dala prednost spektakularnim političkim gestama koje će privući pažnju arapskog svijeta u odnosu na privrednu štetu koja će tako nastati.

DW: To znači da spor već sada ima velike privredne posljedice za obje strane.

Steinbach: Tačno, ali obje strane su dostigle tačku u kojoj svoje poteze odmjeravaju na osnovu političkih, a ne privrednih kriterija. O Turskoj sam već govorio. Čini se da je i izraelska vlada, posebno njeno krilo oko ministra vanjskih poslova Avigdora Libermana, spremna da igra na kartu jakog Izraela i da računa čak i s tim da može doći do vojnog konflikta. Baš kao što se svjesno ušlo u politički konflikt sa SAD zbog nastavka gradnje jevrejskih naselja na palestinskim teritorijama. Dakle, kao i u Turskoj, prevladava šovinistički faktor.

DW: Znači da vjerujete kako postoji rizik oružanog konflikta?

Steinbach: Pa na brodu "Mavi Marmara" je i došlo do oružanog konflikta. U prošlosti su dvije strane sarađivale, čak i vojno. Ta saradnja počiva na sporazumu iz 1996. godine i naravno da je sada teško zamisliti da bi moglo doći do konflikta. Ipak, postoji još jedna stvar. To je izraelsko-kiparski sporazum koji podrazumijeva da se ispred obale Kipra vrše probna bušenja u potrazi za naftom. Turska tvrdi da je tako nešto neprihvatljivo sve dok se ne riješi kiparsko pitanje. Tu se stvara još jedan problem koji je za Tursku od velikog značaja.

DW: Da li Izrael u regionu sada u potpunoj izolaciji? Ionako, osim Turske, ni do sada nije imao puno saveznika.

Steinbach: Izraelska strana, čini se, svjesno bira taj put. Turska je proteklih 15 godina bila jedini saveznik. Izrael očito ima tendenciju da u politici slijedi isključivo svoje interese - bilo da je riječ o Turskoj, o istraživanju naftnih bušotina, ili gradnji jevrejskih naselja. Čini se da osjećaju da sasvim sigurno imaju punu podršku SAD, što se pokazalo i tokom protekle posjete premijera Netanjahua Vašingtonu. Vjerujem da to ima posljedice. Izrael više ne obraća pažnju na svoje susjede, susjedne arapske zemlje su za Izrael ionako postale nesigurni partneri. Vlada u Jerusalimu igra na američku kartu.

Autori: Friederike Schulz / Azer Slanjankić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić