Prije 75 godina Hitler došao na vlast

Adolf Hiltler se od nezaposlenog slikara poštanskih razglednica razvio u jednog od najvećih diktatora na svijetu. 30. januara 1933 on je imenovan za kancelara.Kada je imenovan na ovu najvišu funkciju, Hitler je bio na čelu tada daleko najjače stranke u Rajhstagu. Zanimljivo je da ni na jednom od četiri izbora, održana 1932. godine, za njega i za njegovu stranku nije glasalo više od 40 % Nijemaca. Na izborima u novembru iste godine, dobio je samo 33 glasova.

U međuvremenu su se čitave biblioteke napunile knjigama koje se bave pitanjem: kako se moglo desiti da jedan 43-godišnji besposličar bez ikakvog iskustva u upravljanju na legalan način bude izabran za predsjednika vlade najmnogoljudnije i privredno najjače zemlje centralne Evrope?

Pogrešna procjena konzervativnih elita u Njemačkoj

Jedno je sigurno: konzervativne elite, koje su Hitleru prije tačno 75 godina pomogle da dođe na vlast, pogrešno su procijenili situaciju. Njihov koncept takozvanog „potčinjavanja ili pripitomljavanja“ Hitlera, čiji rad je kontrolirao tadašnji njemački predsjednik Hindenburg i čija su samo tri člana prvobitnog kabineta bili nacisti – je propao. Baš kao i nade 50 % Nijemaca, koji nikada nisu glasali za njega, da ćeon bro nestati sa političke scene, isto tako brzo kao mnogi njegovi prethodnici, čiji su mandati trajali samo po nekoliko nedelja.

No, nakon što je jednom osvojio vlast, Hitler je više nije puštao iz ruku. U roku od nekoliko mjeseci, nakon što je izabran za kancelara, uspostavio je diktaturu, koja je počivala na teroru. Već u februaru Hitler je ukinuo slobodu štampe i okupljanja, u martu je razvlastio parlament, u aprilu i pokrajinske vlade, u maju je raspustio slobodne sindikate, a u julu zabranio sve političke partije osim svoje Nacionalsocijalističke stranke. U aprilu su započeli prvi bojkoti jevrejskih radnji, zabrane rada jevrejskim ljekarima, advokatima, novinarima, nastavnicima i profesorima. Već na proljeće 1933. godine formirani su prvi koncentracioni logori.

Hitleru se niko nije usprotstavio

Sve se to desilo u roku od nekoliko mjeseci. Hitleru za to vrijeme niko nije pružio otpor. Simpatije za Hitlerov režim rasle su sa smanjenjem broja nezaposlenih. I to je zapravo bila krivica Nijemaca, koju su preuzeli 1933-e. Oni su za političku i privrednu stabilnost dopustili žrtvovanje građanskih i ljudskih prava i sistematsko obespravljenje cijelih naroda. Nijemci nisu bili u stanju da se sami oslobode Hitlera. To je i uzrok cijele katastrofe, koja je najprije zahvatila Njemačku i imala posljedice za cijeli svijet.

Koju su lekciju Nijemci naučili?

Šta ostaje nakon događaja, do kojih je došlo imenovanjem Hitlera za kancelara na današnji dan, prije 75 godina? Dvije pouke. Prva: Demokratiji su potrebne demokrate i ona se mora uvijek iznova učiti. I druga pouka: Demokratija se mora znati braniti. Kada se demokratija gazi nogama, najprije strada tolerancija prema drugim narodima. O tome nema diskusije, isto kao ni o poštovanju ljudskih prava. Onaj ko to dovede u pitanju, naprosto mora računati sa otporom.