1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Priča od vate

U Njemačkoj je godinama u toku najveća policijska potraga za krvoločnim ubicom. Zna se samo da je u pitanju žena. Sve je obavijeno velom tajne. Amir Kamber o "serijskim ubicama i štapićima za uši".

default

Policija na mjestu zločina

Nabrojimo još nekoliko činjenica: Genetske tragove jednog od najopasnijih njemačkih serijskih ubica (nakon Drugog svjetskog rata) prvi put pronalazimo na porcelanskoj šolji za kafu 1993. godine u malom gradiću Idar-Oberstein na južnim padinama Hunsrücka u blizini Luksemburga. Kafa u šolji je hladna. Leš ubijene domaćice znatno hladniji. Sljedeći put isti DNK otkrivamo u kuhinji svirepo ubijenog penzionera u Freiburgu. Zatim na injekciji jednog zauvijek sređenog drogeraša (heroin) u mračnoj šumi, malo potom na načetom keksu (biskvit) u amaterski provaljenoj kamp-kućici kod Mainz-a, na zapadu Njemačke. Krvava nit nas nakon toga vodi do plastične dječije igračke, crnog pištolja, uz pomoć kojeg je opljačkan vijetnamski zlatar u francuskom gradu Arbois godine 2004. Identične DNK-tragove takođe otkrivamo na krvavom kuršumu ispucanom u porodičnoj svađi između dva brata u njemačkom Worms-u 2005. Godinu dana kasnije isti genetski otisci pojavljuju se na mjestu zločina u Austriji, zatim opet u Njemačkoj - Saarbrücken, pa onda opet u Austriji - Gallneukirchen, zatim u Tirolu, pa nanovo u Njemačkoj. Uvijek neočekivano. Konstantno u iznenađujućim kontekstima. Posljednje tragove serijskog ubice pronalazimo krajem 2008. godine u privatnom vozilu medicinske sestre u Weinsbergu, kao i početkom 2009. godine na lešu jednog već poodavno nestalog azilanta porijeklom đavo te pita odakle.

Krvoločni krimić

Symbolbild Stammzellenforschung Mensch DNA

Genetski tragovi serijskog ubice pronađeni u Njemačkoj, Francuskoj i Austriji. Zna se samo da se radi o ženi.


Oduvijek sam sanjao i znao da ću kad tad napisati priču o vati i njemačkim štapićima za uši. Evo. Konačno je došao i taj dan. Pretpostavljao jesam, ali slutio nisam da će priča o higijenskim čačkalicama za uši biti krvoločni krimić. Da ćemo se naći usred zamršenog slučaja. U kriminalističkoj džungli oprečnih činjenica. U svojevrsnom agramatičkom klupku, vatiranom srcu jedne od najkomplikovanijih policijskih istraga u istoriji istih, inače, uopšte, povrh svega i dapače da da. Da ćemo obučeni u crna maskirna odijela sa Zapadnog Balkona helikopterom iznenada poletiti u zrak. Vežite se! Govorimo o istinitom slučaju. Skupa sa njemačkim specijalcima, uzduž i poprijeko, gonimo hladnokrvnog zločinca, probisvijeta, ubicu, koji skoro dvije decenije širom Evrope vrši strašna zlodjela. Polako. Smirimo strasti. Budimo precizni. Radi se o ženi. Jedino i samo to sigurno znamo - na osnovu pomno prikupljenih, vrlo jasnih DNK-tragova pronađenih na 40 raznih lokacija.

Čista savjest


Da. Ne. Ništa najčešće nikad nije onako kako misliš da skoro uvijek jeste. Mislio sam da će moj tekst o plastičnim štapićima za uši biti prvenstveno filozofsko prosvjetiteljske prirode. Da ću njime ko musketir sabljom sasjeći lažni moral notornog protokapitalizma, prokletstvo slijepog konzuma. Kako? Tako što bi ukazao na to da na svim kutijama štapića za uši, na etiketi, crno na bijelo stoji da se priloženim produktom zapravo ne smiju čistiti uši! Iza zabrane stoji medicinsko saznanje da je štapićno čišćenje ušiju štetno i opasno, prije svega zbog nasilnog naguravanje žutog voska i eventualnog probijanja bubnjića. (Ko ne vjeruje neka provjeri.) U perverznom uputstvu za upotrebu štapića za uši, dakle, proizvođač nužno negira svoju stvarnu ponudu potrošaču, drugačije je ne bi mogao tušnuti na tržište. «Štapić za uho - Mač sa dvije oštrice» ili možda «Harakiri - Kapitalizam», tako ili nekako slično htjedoh nazvati taj svoj eto filozofski esej. Falila su mi još dva tri zgodna ne tako često citirana citata od Marksa i savjest bi mi bila čista, kao vata prije žutog roštiljanja.

Skratimo priču, riješimo slučaj

Die Mörder sind unter uns

Ubice su među nama, naslov je filma, snimljenog 1947. Žena- serijski ubica mogla bi biti komšinica, medicinska sestra ili radnica u fabrici



Šta je tu je. Skratimo priču i riješimo slučaj. Sami smo krivi, ako, uprkos strogoj zabrani, vatirane štapiće za uši stvarno koristimo za čišćenje ušiju. Njemačka policija to ne čini. Ona uredno slijedi uputstvo svakog proizvođača i štapiće isključivo upotrebljava pri obezbjeđivanju tragova na mjestu zločina. U svim gore nabrojanim slučajevima policajci su bez izuzetka koristili štapiće iste proizvodnje i baš zbog toga svugdje pronašli iste tragove. Bruka i sramota za činovnike u uniformama. Ispostavilo se da famozni genetski otisak pripada jednoj dosta nevinoj bavarskoj fabričkoj radnici koja je pri pakovanju robe biće rukama rovila po vati. Šta to znači? Pod jedan: Shit happens. Pod dva: Koja je onda banda stvarno počinila sve one neriješene zločine? I pod tri: Koji fantom je stvarno uvijek kriv za sve ono što smo u životu sami zgriješili?

Amir Kamber/JR