1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Prevladavanje izbjegličkih trauma

Mnoge izbjeglice muče traumatska iskustva. Jedna organizacija iz Nairobija, glavnoga grada Kenije, pomaže im da se vrate u život - mikrokreditima i pružanjem psihološke pomoći.

Faizah Abdullaih Jama gleda u pod dok priča svoju priču. Ruke je položila u krilo. Nokti su joj premazani crvenim lakom koji se već gotovo potpuno oljuštio. Ova je 35-godišnjakinja sa svojom nećakinjom prije devet godina pobjegla iz Mogadishua nakon što su joj pripadnici suprotstavljenog klana ubili oca i strica.

Dok je bježala, mlada je Somalijka postala žrtva silovanja. Suze naviru Faizah na oči dok se toga prisjeća. „Dogodilo se na granici. Nožem su mi ozlijedili ruku“, priča. Nastavlja tiho govoriti zastajkujući. „Uspjela sam doći do Nairobija s nećakinjom. Ondje sam zatim radila kao kućna pomoćnica.“

Traumaarbeit Flüchtlinge Kenia

Faizah Abdullaih Jama ne želi da joj se fotografira lice

Faizah Abdullaih Jama ne želi slike na kojima joj se vidi lice

U Nairobiju, gdje danas živi kao izbjeglica u četvrti Eastleigh, upoznala je svog muža. Vjenčali su se u decembru 2005.

„Najprije nam je bilo lijepo. On je radio, a ja sam se brinula za djecu“, prisjeća se Faizah. No onda je njezin muž iznenada nestao dok je bila trudna s petim djetetom.

Muž nestao bez traga i glasa

Faizah pretpostavlja da je krenuo u Europu. Možda mu je bilo dosta staroga života, možda se utopio u nekom čamcu u Sredozemnome moru. Faizah ne zna što mu se dogodilo. Nije više ništa čula o njemu otkad je nestao prije četiri godine. Otad je prepuštena sama sebi - s djecom u dobi od četiri do osam godina. Samo joj nećakinja može pomalo pomagati u brizi za djecu.

Socijalna radnica iz nevladine organizacije Refugee Consortium of Kenya (RCK) upoznala je Faizah prije otprilike godinu dana u Nairobiju. Zaposlenici ove nevladine organizacije u uskom su kontaktu sa somalskom zajednicom koja uglavnom živi u Eastleighu. Tako im je za oko zapela i Faizah. Ponudili su joj psihološku pomoć i mikrokredit koji joj je trebao pomoći da stane na vlastite noge. Faizah je zgrabila priliku za bolji život.

„Psihološka pomoć ide ruku pod ruku s pravnim savjetovanjem i odobravanjem mikrokredita. Te se tri komponente dobro nadopunjuju“, kaže voditelj projekta u RCK-u Rufus Karanja. Mnoge se pogođene osobe uspiju otvoriti, ali to je težak i dugačak proces, dodaje.

Traumaarbeit Flüchtlinge Kenia

I djeca su često jako istraumatizirana, priča psihologica Wambui

Postupak savjetovanja počinje s kućnim posjetima kako bi se upoznala obiteljska pozadina. U tim programima najčešće sudjeluju žene. Nakon pojedinačnih razgovora mogu prijeći na grupnu terapiju.

„Mi integriramo i individualni način svake zajednice da se suoči s traumatičnim iskustvima“, priča nam Diana Wambui, psihologica koja se brine o ženama. “Za ljude iz Konga je vjera, npr. važan sastavni dio. Zato usko surađujemo sa svećenicima, ali ako to nekomu ne odgovara, ne mora sudjelovati u tome“, kaže Wambui. Skupina somalskih žena sastaje se dvaput tjedno u prostorijama RCK-a. U njihovoj zajednici postoji ples koji treba pomoći osobama da prebrode svoja traumatska iskustva. Plešu i pjevaju otprilike sat vremena, zatim uzmu uže i drže ga dok neka žena preskače s “loše” na “dobru” stranu života. Ondje je dočekuju drugi koji je potom umataju u maramu. “Mi ne shvaćamo taj ritual i ne miješamo se. U četvrtak ćete posjetiti seansu koju mi vodimo”, priča nam Wambui.

Lakše je pričati uz ručni rad

Psihologinja poseže u kutiju punu malenih šarenih vunenih tepiha. „Neke si žene za vrijeme seansi ne mogu gledati u oči jer su sjećanja suviše bolna. Lakše im je pričati ako se pritom bave ručnim radom.“

Tepisi koji nastaju tijekom terapije se ne bi mogli više razlikovati. S nekih visi još samo nekoliko končića, dok je jedan gusto izvezen ljubičastim i žutim koncem. „Ova je žena točno znala što želi: školovati djecu, a potom emigrirati u SAD“, prisjeća se Wambui.

Soba, u kojoj sjedi Faizah kako bi ispričala svoju priču, posebno je šarena. Ondje se vodi briga o djeci dok su im roditelji na savjetovanju. Svaki je zid obojen drukčijom bojom: zelenom, crvenom, bojom jorgovana, žutom. Na tepihu su igračke: plastična auta, lutke, plišani lav.

Traumaarbeit mit Flüchtlingskindern in Kenia

Ručni rad često pomaže ženama da se otvore, kaže Wambui

Wambui poseže za crnim trkaćim autom: „Djeca često govore da je to policijski auto koji im je došao po oca.“ I jedna određena lutka uvijek ima negativnu ulogu. Riječ je o muškarcu sa smeđim čizmama, trapericama i košulji podignutih rukava koji pokazuje bicepse. „Nažalost, ne možemo ponuditi djeci terapiju, ali možemo zaključiti kakva su njihova iskustva kad promatramo kako se igraju s igračkama“, objašnjava Wambui. Prioritet organizacije je briga o odraslima, ali ona usko surađuje s drugim nevladinim organizacijama i posreduje u omogućavanju dugoročne terapije za djecu.

Prema podacima UNHCR-a, agencije Ujedinjenih naroda za pomoć izbjeglicama, je u junu 2013. godine u Keniji živjelo oko 620.000 izbjeglica. Više od polovica njih dolazi iz Somalije – zemlje u kojoj se situacija ne smiruje od izbijanja građanskog rata prije gotovo 25 godina. No otkad su ponovno izbili sukobi i u Kongu, na jugu Sudana i Etiopiji, sve više ljudi i iz tih zemalja bježi u Keniju. U Nairobiju živi oko 55.000 registriranih izbjeglica, ali broj neregistriranih osoba je vjerojatno znatno viši.

Više od čiste vode i hrane

Kad je riječ o pomoći izbjeglicama, na prvom mjestu je najprije opskrba ljudi čistom vodom, hranom, smještajem i medicinskom pomoći. Za to je u Keniji zaduženo gotovo 50 organizacija i različitih državnih službi. No ljudi su često pretrpjeli teške traume zbog progona, nasilja i bijega, zbog čega im treba daljnja pomoć.

Traumaarbeit Flüchtlinge Kenia

Faizah je ponovno skupila hrabrost

Faizah je ponovno skupila hrabrost

Psihološka pomoć i mikrokredit su pomogli Faizah. Bilo je to prije otprilike godinu dana. Ona u međuvremenu na ulicama Nairobija prodaje kekse koje je sama ispekla. Djeca joj za to vrijeme idu u školu, a za najmlađe se brine njezina nećakinja.

Ako joj to obveze dopuste, još uvijek dolazi na seanse s drugim ženama. “Jako su mi pomogle. No zbog djece mi je teško redovno dolaziti“, kaže sa žaljenjem.

Teško je zarađivati za život kao prodavačica na ulicama Nairobija. Odgovornost za djecu veliki je izazov. No Faizah je uspjela suočiti se s prošlošću i ostaviti iza sebe jedan dio svoje traume.

Preporuka redakcije