Prevencija protiv desnog ekstremizma

„Sascha“ ne želi odati svoje pravo ime. Čak i 20 godina nakon napuštanja neonacističke scene osjeća se ugroženim. Na „Dan prevencije protiv desnog ekstremizma“ on učenicima desetog razreda jedne srednje škole priča šta je sve radio kada je bio njihovog uzrasta odnosno kada je imao 15, 16 godina: "Cijeli dan sam provodio razmišljajući kako da drugim ljudima od života napravim pakao. Svaki put, kada bih počinio nasilničko djelo, nad svakom novom žrtvom osjećao sam se bolje, uzvišenije”.

Serija ubistava nad migrantima u Njemačkoj ga je prenerazila, ali ga potencijal i spremnost na nasilje nisu iznenadili. On je opisao kako su nekada upravo nasilništvo i prezir prema ljudima dominirali njegovim životom: "Tukao sam manju djecu, udarao žene i osobe u invalidskim kolicima. Palio sam ljudima kosu. U vozu ili autobusu, kada bi neko ušao ko mi se ne bi dopao, sa obje ruke bih se uhvatio za ručke, skočio i čizmama ga punom snagom udario u lice, a potom izašao".

Prijateljstvo, pivo i kampovanje sa Kalašnjikovim

“Ekstremni desničari nisu ga pridobili svojim parolama”, kaže Saša i dodaje: "To nije imalo veze ni s politikom niti s mržnjom prema strancima. Štaviše, ja sam imao prijatelje koji su bili stranog porijekla i vodio sasvim normalan, standardan život."

Tada mu je bilo 12 godina i u školi je bio autsajder. Njegovi prijatelji bili su mladići s kojima je pio pivo i koji su ga sa sobom vodili na kampovanja. "Tek ti je 12 godina, a provodiš vrijeme sa 20-godišnjacima u Belgiji, kampuješ u nekoj tamo šumi, uveče ste svi okupljeni oko vatre. Naredni dan ti pokazuju kako funkcionira Kalašnjikov. To te naravno jako dojmi, misliš naravno kako nikom ništa nećeš ispričati ali su ubijeđen da je to bio fantastičan vikend.

Tako se Saša sve dublje zaglibljavao i radikalizirao ulazeći na ekstremno-desničarsku scenu sa sve agresivnijim parolama, muzikom i sve većom spremnošću na nasilništvo. "Deseti put si ti onda na redu da umjesto pesnicom kreneš na nekoga sa flašom piva. Bio sam najmlađi i najmanji stoga sam morao otići i korak dalje da bi me prihvatili. I dok se okreneš imaš 13,14 krivičnih prekršaja, a tek ti je 15 godina.

Bespomoćni roditelji – užasna djela

Njegovi roditelji nisu znali šta da rade. Saša se potpuno identificirao sa neonacističkom partijom NPD, pohađao njihove seminare i vrbovao mlade ljude. Kada mu je bilo 19 godina morao je u zatvor zbog jednog teškog delikta. Tada je prvi put imao vremena da razmisli šta radi i prvi put je bez alkohola i droga porazgovara sa samim sobom. Potom ga je, kada je postao svjestan šta je radio, preplavio stid. Njegova žrtva je preminula po okončanju sudskog procesa. U zatvoru je spoznao da je griješio. Uz pomoć porodice uspio je da se oslobodi nasilništva.

"Istinska kazna nije bio zatvor niti šestocifrena novčana kazna već košmarti i noćne more i pomisao da si ubica. To je kazna koja ne samo da je primjerena već je i opravdana”, kaže Sascha.

Autori : Andrea Grunau / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić