1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Presuda hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku

15. april 2011

12. prosinca 2005. godine, prije pet godina i četiri mjeseca Ante Gotovina je rekao u haškoj sudnici "Časni sude, nisam kriv". Bilo je to pet dana nakon njegova uhićenja nakon 55 mjeseci bijega.

https://p.dw.com/p/10tov
Ante Gotovina u sudnici u Den Haagu
Ante Gotovina u sudnici u Den HaaguFoto: picture-alliance/dpa/dpaweb

Ante Gotovina je optužen za najteže zločine za koji sudi Haški sud, osim za genocid. Najteža točka optužnice protiv Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka je progon. Radi se o progonu koji nije počinjen protjerivanjem srpskog stanovništva u Oluji nego, kako se naknadno ispravilo Haško tužiteljstvo, spriječavanjem njihova povratka. Tužitelji traže 27 godina za Gotovinu, 23 za Čermaka i 17 za Markača, a obrane sve trojice optuženika traže za svoje branjenike oslobađajuću presudu.

Zwei kroatische Generäle zum Kriegsverbrechertribunal abgereist
Mladen Markač i Ivan ČermakFoto: picture-alliance/ dpa/dpaweb

Postoje četiri moguća "scenarija" presude: prva opcija je da sud prihvaća prijedlog tužiteljstva i trojici generala dosudi zatražene zatvorske kazne. Druga je mogućnost da sud utvrdi odgovornost Gotovine, Čermaka i Markača, ali da je odgovarajuća kazna na razini već izdržanih godina pritvora. Treća je pak opcija da sud oslobodi svu trojicu ili nekog od optuženika. Četvrta opcija, da sud odredi kazne više od tužiteljskog zahtjeva, malo je vjerojatna ako ni zbog čega drugoga, onda zato što to nije bila praksa Tribunala tijekom svih godina djelovanja.

Dugogodišnji promatrači rada Haškog suda smatraju da na stvari treba gledati realno. Prvo, prvostupanjska presuda nije kraj suđenja, jer će sigurno uslijediti žalbe. Za očekivati je da će se obje strane žaliti - obrana po logici vlastitih zahtjeva za oslobađanjem od svake odgovornosti, a tužiteljstvo ako mu sudsko vijeće odbaci tezu o zločinačkom pothvatu. Tužiteljstvo će se sigurno žaliti i ako sud dosudi kazne niže od traženih. A kad krene žalbeni postupak, onda će u igru ući svi oni argumenti koji su se možda manje vidjeli u golemom predmetu Gotovina, Čermak i Markač u prvom stupnju, procjenjuju stručnjaci i analitičari.

EU zna koliko je to pitanje osjetljivo

Suprotno pisanjima nekih hrvatskih medija valja naglasiti da se nitko, ama baš niti jedan visoki dužnosnik EU-a, nije uoči presude usudio progovoriti o bilo kakvim reagiranjima Bruxellesa na eventualne hrvatske reakcije na presude generalima. I kao drugo, nitko od europskih dužnosnika nije htio niti jednom riječju prejudicirati bilo kakvu presudu hrvatskim generalima ili njihovo oslobađanje - Bruxelles i vodeći europski čelnici vrlo dobro znaju koliko je to pitanje osjetljivo i dira u srž novije hrvatske povijesti i državnosti.

Gotovina je tjedan dana prije presude pred Haškim sudom bio tema izvještavanja mnogih stranih medija. Tako je britanski BBC objavio profil Ante Gotovine gdje opisuje najvažnije postaje života ovog vojnika, ali navodi i pogrešku da je operacija Oluja trajala tri mjeseca. BBC ne propušta niti jednu pojedinost - od osude za pljačku i ucjene do vrhunca hrvatskog nacionalizma. Spominje se 150 ubijenih srpskih civila i 200.000 koji su napustili svoje domove u kolonama automobila i traktora, za vrijeme operacije Oluja.

Franjo Tuđman i Mate Granić s hrvatskim vojnicima u Kninu kolovoza 1995.
Franjo Tuđman i Mate Granić u Kninu kolovoza 1995.Foto: picture-alliance/dpa

Iustitia et pax o Den Haagu, Gotovini i Europi

U Bruxellesu su sa zanimanjem primili na znanje zaključke Hrvatske biskupske konferencije i Povjerenstva Iustitia et pax o Haagu da za državnu politiku agresije i okupacije Hrvatske te BiH nije podignuta nikakva optužnica, dok za odluku da se oslobodi okupirani hrvatski teritorij jest. Europski političari su bez reakcija primili na znanje da Sud u Haagu nije na odgovarajući način vrednovao činjenicu da je Hrvatska bila žrtva agresije, kako je Sud uspostavio kriterije koji ne vrijede univerzalno, nego partikularno i parcijalno, da se o optuživanju odlučivalo pod političkim pritiscima velikih sila s jasnom željom ujednačavanja odgovornosti napadača i napadnutih. Posebno je posljednja rečenica odzvanjala u ušima europskih dužnosnika: "Tako se dogodilo da u 21. stoljeću pod okriljem Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda imamo instituciju u kojoj veliki sude malima po kriterijima koji ne vrijede za velike".

Na koncu za poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna prava – gdje je puna suradnja Hrvatske s Haškim sudom jedan od uvjeta, gdje glavni haški tužitelj procjenjuje hrvatsku suradnju, a to će učiniti ponovno u svibnju, može se sažeti kao zaključak Povjerenstva Iustitia et pax da "kako Vijeće sigurnosti tako i Europska unija svoje bitne političke odluke o Hrvatskoj temelje na izvješćima glavnoga haškog tužitelja, a ne predsjednika suda ili na odlukama sudskog vijeća". U tom smislu je, tvrdi Iustitia et pax, sud za bivšu Jugoslaviju svjetski presedan jer je na svakom drugom sudištu tužitelj jednakopravan obrani i samo je jedna od strana u kaznenom postupku.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: Marina Martinović