1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Preispitati Šengen

Poslije napada u Parizu, čuju se uvijek isti prijedlozi za suzbijanje terorizma. Međutim, Evropska unija sada mora da reaguje brže, smatra Bernd Rigert.

Bolja saradnja tajnih službi u Evropi, suzbijanje islamističke propagande na internetu, sprečavanje putovanja radikalizovanih mladića u kampove za obuku „Islamske države“, bolje kontrole spoljnih granica EU i bolji nadzor tzv. „nosilaca opasnosti“ unutar EU. Da li vam je ova lista na neki način već poznata? To su zahtjevi koji se ispostavljaju uoči sastanka ministara unutrašnjih poslova EU.

Ali ta lista uopšte nije nova. Potpuno iste mjere predlagane su u Parizu u januaru ove godine, ali i poslije spriječenih napada u Belgiji, odmah poslije toga. I to nije sve. Iste te mjere su još prije napada na satirični list „Šarli ebdo“ predlagane i 2013, a potom i 2014. godine. Svo to vrijeme rado se filozofiralo o nekakvoj zajedničkoj evropskoj tajnoj službi, kao i o boljem nadzoru podataka o komunikaciji i putovanjima.

Riegert Bernd

Bernd Riegert, DW

Sada sve počinje iz početka. Očigledno je malo od tih lijepih zaključaka sprovedeno u djelo – svakako premalo da bi se spriječili atentati u Parizu. Sada francuski premijer Manuel Vals obećava više osoblja za policiju i istražne organe, kao i programe za uzbijanje islamističke radikalizacije sitnih kriminalaca u Francuskoj. A Vi već slutite da je on sve to predložio i poslije napada u januaru. Šta se do sad uradilo – očigledno malo.

Kako se zaštiti od sopstvenih sugrađana?

Novo je da sada govorimo o ratu protiv terorizma, ratu protiv terorističkih vođa „Islamske države“ negdje u Siriji i Iraku. Međutim, da li će taj rat, koji je sigurno neophodan, suzbiti opasnost od terorizma ovdje u Evropi ili će je čak povećati? Naposljetku, počinioci su tu među nama. To su naša sopstvena djeca. To su ljudi sa belgijskim francuskim, evropskim pasošima.

Procjenjuje se da se u Siriji bori između tri i pet hiljada ljudi iz Evrope. Otprilike deset procenta se vraća u Evropu spremno na nasilje i oni su tzv. „nosioci opasnosti“. Njih 420 su pobrojale njemačke bezbjednosne službe. Njih ne možete danonoćno nadzirati, kao što pokazuju tragični primjeri iz Belgije.

Najmanje jedan atentator iz briselske četvrti Molenbek bio je na evropskoj listi osoba za kojima se traga (šengenski informacioni sistem). Ali on je mogao da putuje. Slučajno su ga zaustavili i kontrolisali, potom prepoznali, ali se nije desilo ništa. A drugi terorista, vjerovatno organizator napada u Parizu, putovao je između Belgije i Sirije i na internetu se rugao pograničnim službama.

Zloupotreba slobode putovanja

Ministri unutrašnjih poslova Evropske unije moraju zbog toga nešto hitno da urade. Kontrole u EU su više nego nedovoljne, kako na spoljnim granicama, tako i unutar šengenskog prostora u kojem su, u korist velike većine normalnih građana EU, kontrole već decenijama ukinute.

Potencijalni teroristi zloupotrebljavaju tu slobodu. Zato bi trebalo preispitati šengensku regulativu. Mantra koja se čuje iz Brisela, da je Šengenski sporazum veliko dostignuće EU zvuči dobro, ali se u praksi nažalost pokazuje da su države-članice preopterećene upravo tim sporazumom.

Ako želimo da nađemo atentatore koji žive među nama, onda su nam potrebna oštrija pravila. Ne samo ljudi van EU, već i njeni građani moraju se podvrgnuti strožim kontrolama. Teroristi odavno djeluju bez granica u Evropi. Međutim, istražni organi i policija u Evropskoj uniji, zadržavaju se unutar nacionalnih granica. To više tako ne ide.

Preporuka redakcije