1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Predsjednik Njemačkog ureda za zaštitu ustava, Fromm, o opasnostima terorizma

5. januar 2007

Dok njemački vojnici učestvuju u raznim zemljama u "borbi protiv terorizma", državna služba za zaštitu ustava prinudjena je da se u zemlji zaštiti od takve opasnosti. I mada Njemačka do sada nije bila poprište većih terorističkih atentata, ipak je u svakom slučaju služila kao takozvani "miran prostor" za potencijalne atentatore, kao što se pokazalo u slučaju terorističke ćelije okupljene oko pilota smrti Atte. Budnost je takodjer naglasilo i prošlogodisnje neuspješno podmetanje kofera-bombi. Šef državnog ureda za zaštitu ustava je Heinz Fromm, sa kojim je razgovarao Peter Philipp.

https://p.dw.com/p/AUi8

Heinz Fromm, predsjednik državne institucije sa sjedištem u Köln-u naglašava da opasnost ne prijeti od religioznih islamskih udruženja već od pojedinaca koji iskorištavaju Islam za svoje političke ciljeve:

"Oni vode borbu po čitavom svijetu, radi se o internacionalnom Džihadu, i postoje pojedinci koji to pokušavaju i ovdje u Njemačkoj. Njemačko učešće u internacionalnoj borbi protiv terorizma igra takodjer odredjenu ulogu u argumentaciji."

Odjel za zaštitu ustava intenzivno se bavi pitanjem kako ljudi koji žive ovdje ili su se ovamo doselili dolaze na takve ideje. Šta ih ponukava i dovodi do toga da planiraju i takodjer pokušavaju izvršiti napade. Dosadašnja saznanja su raznovrsna jer ne postoji samo jednostrano objašnjenje, već se radi o veoma različitim fenomenima.

Da li je moguće uporediti situaciju u Velikoj Britaniji sa znatnom pakistanskom manjinom, sa situacijom u Njemačkoj gdje je vecina Muslimana tuskog porjekla? Fromm tvrdi:

"Ne, generalno gledajući sigurno ne. Medjutim dovoljna je samo nekolicina ljudi da bi se izvršio jedan opasan napad. Prošlogodišnji primjer sa koferima-bombama to pokazuje. Bila su u pitanju dvojica muškaraca, koliko je nama za sada poznato. Možda još nekolicina - dakle ne radi se o tome kakvi su odnosi manjina prema njihovom porjeklu. Jasno je da je potencijal u Velikoj Britaniji daleko veći nego kod nas. To se takodjer pokazalo na drugačiji način."

Pored svekolike odlučnosti, Fromm ne ostavlja mjesto sumnji da je rezervoar potencijalnih terorista u Njemačkoj veliki. Pravna država nije ugrožena postojanjem takvih osoba, ali se mogućnost terorističkih napada ne smije potcjenjivati. Isto kao što se državne protumjere moraju držati na jasnim granicama.

"Prikupljanje informacija odvija se na različite načine i iz različitih izvora - mi koristimo sve zakonske mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju da bi obavili ovaj posao. To znači da koristimo ljudske izvore, koristimo tehničke mogućnosti i koristimo takodjer doznake koje dobijamo od naših inostranih partnera. Mi obavljamo procjenu i onda pokušavamo takodjer da grupisanja ili osobe koje nam se čine problematičnim ili opasnim držimo pod kontrolom."

Zajednički rad sa "stranim partnerom" bio je u posljednje vrijeme predmet žučnih diskusija, jer se došlo do saznanja da se informacije iz jednog niza zemalja dobijaju postupkom mučenja ili su iznudjene drugim nedozvoljenim sredstvima. Šef odjeljenja za zaštitu ustava odbija takve kritike:

"Ja sam čvrstog ubjedjenja da sve informacije koje dobijamo, i koje su za Njemačku relevantne, moramo koristiti. To znači: mi kao obavještajna služba. Iskorištavanje u kaznenom postupku je jedno potpuno drugo pitanje na koje odgovor trebaju dati sudovi."

Svakako je moguće da se pojedine informacije dobiju putem koji nije regulisan zakonima pravne države, ali onda bi bilo nemoguće doći do informacije i ne bi bilo alternative: Ko bi u tom slučaju preuzeo odgovornost ako se nešto dogodi, zato što su pojedine informacije neoprezno propuštene?

Zar nisu ovakva pitanja ponekad frustrirajuća? Kao takodjer i spoznaja da pojedini slučajevi završavaju na sudu drugačije, nego što je predvidjeno mjerama za zaštitu ustava? Kao što je to bilo u procesu vodjenom protiv Marokanca Mounira Al Motassadeq-a, koji se sada ponovo vodi?

"Ne, to mogu tvrditi. To je stvar suda, i tu se radi o potpuno jasnim državno-pravnim stvarima: ako su dokazi tu, presuda će biti donesena, postoje primjeri gdje se to dogodilo. Dokazi nisu uvijek dostatni i onda dolazi do oslobadjajućih presuda. To je za razumjeti."

Onoliko koliko je to moguće, pokušava se prosvjećivanjem dati do znanja da se kod islamizma ne radi o Islamu, već o zloupotrebi Islama u političke svrhe. Informacije se objavljuju u brošurama i na internetu, organiziraju se informativni razgovori ali to je ponekad jedan mučan zadatak, zato što akceptiranje na ojbe strane nije odveć veliko.

Fromm bi, na primjer, poželio malo više razumijevanja sa muslimanske strane. Postoji jedna dobra i bliska saradnja sa dva najveca muslimanska udruženja, medjutim njihova spremnost da Uredu za zaštitu ustava dostave informacije o sumnjivim dogadjanjima, drže se "veoma u granicama."

On je medjutim generalno zadovoljan medjusobnom saradnjom, mada bi se ona mogla i intenzivirati.