1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video

Predsjednicki izbori u Egiptu- vazan prvi korak ka demokratiji

Peter Philipp10. septembar 2005

Na predsjednickim izborima u Egiptu, koji su po prvi puta s pravom nosili to ime, jer je izbor izvrsen izmedu vise kandidata, pobjednik je aktualni predsjednik Hosni Mubarak. Uprkos izrazenoj sumnji da su izbori protekli neregularno, ne moze se tek tako preci preko cinjenice da je ipak po prvi puta u istoriji dozvoljen nastup vise kandidata, i da se nakon izbora otvoreno moze iznijeti kritika. Ipak je ucinjen jedan mali, ali vazan korak u pravcu demokratije u Egiptu, jednoj od najvaznijih zemalja arapskog svijeta i Bliskog istoka, komentira Peter Phillip.

https://p.dw.com/p/AV2X
Hosni Mubarak
Hosni MubarakFoto: AP

Jedan promatrac izbora je cinicno izjavio kako izbori ne mogu biti demokratski kada njihov pobjednik dobije vise od 80 posto glasova.

Tako gledajuci, Egipat jos nije demokratija, ali se polako krece u tom pravcu. To potvrdjuje i statistika. Naime, u oktobru 1987. prvi puta je Hosni Mubarak izabran za nasljednika ubijenog predsjednika Anwara- El Sadata sa 97 posto glasova. 1993. godine je dobio 96 procenata, a 1999. godine 94 procenta, a ove godine "samo" jos 88 procenata.

Ovog puta, Mubarak se morao boriti protiv dva hendikepa. Iako su izbori obavezujuci, samo se odazvalo 23 posto od 32 miliona biraca sa pravom glasa. Osim toga, po prvi puta za 24 godine vlasti je imao 9, iako sasvim nepoznatih protukandidata.

Iako se sluzbeno tvrdi da nije bilo nepravilnosti, od strane opozicije stize snazna kritika o izbornoj prevari, dvostrukom glasanju, sprjecavanju opozicionih biraca, cime se tumaci i samo 7 procenata za mladu nadu egipatskog drustva, Aymana Noura.

Ali, i kada bi optuzbe o izbornoj prevari bile na mjestu, u osnovi nije ni bilo sumnje da ce pobijediti Mubarak. Princip slobodnih izbora isuvise je nepoznat, pa se vecina biraca opredjeljuje u smislu: ionako se nista ne moze promijeniti.

Ipak, u Egiptu je ucinjen vazan prvi korak naprijed. To je novo izborno iskustvo za Egipcane, a mozda i ostatak arapskog svijeta. Ukoliko drzavni aparat sada ponovo ne bude prigusivao opoziciju, a Ayman Nour ne bude nestao u nekom od zatvora, odakle je pusten uz jak pritisak SAD-a , onda postoji razlog za nadu. Mozda ce se pokazati da li je nada realna , vec u novembru kada se bude birao novi parlament.

Mubarak se nije ipak dobrovoljno prebacio na demokratski kurs. Vise je to ucinjeno pod unutarnjim pritiskom,ali prije svega pritiskom iz Vasingtona. SAD podrzavaju Mubaraka, cija je zemlja odmah nakon Izraela na listi finansijske pomoci, i dobro se uklapa u americki koncept sirenja demokratije, pogotovo u trenutku kada to bas ne uspijeva u Iraku.

Sam Mubarak vise ne moze natrag. Ukoliko zeli osigurati svoje mjesto u istoriji, tada ce podrzavati demokratski proces u narednim godinama, koje ce sasvim izvjesno biti njegov posljednji predsjednicki mandat.