Pred posjetu Angele Merkel Ukrajini

1991. nakon raspada bivšeg Sovjetskog saveza Ukrajina je proglasila nezavisnost. No bez obzira što je ova zemlja po svojoj površini nakon Rusije druga najveća država u Evropi, u središtu pažnje svjetske javnosti su ipak tada bile neke druge istočno-evropske zemlje. No to se promjenilo u jesen 2OO4. kada je došlo do protesta.

Prevara, lažiranje – uzvikivala je tada masa od nekoliko hiljada ljudi na Majdan trgu u glavnom gradu Kievu. Ljudi nisu vjerovali da je Viktor Janukovič pobjedio na izborima. On je naime važio kao neko koga je podržavao autokrata Leonid Kučma, koji inače više nije mogao da bude biran. Masa je željela prozapadno i proevropski orjentiranog Viktora Juščenka. Demonstranti su nedjeljama tražili da na vrhu dođe do promjene. I početkom 2OO5. ekonomski stručnjak Viktor Juščenko je postao predsjednik ove zemlje. On se i do danas bori sa po život opasnim posljedicima trovanja Dioksinom, koje je itekako ostavilo tragove na njegovom licu. Ovaj slučaj do sada još uvijek nije razjašnjen.

Ukrajinci traže odgovore na brojna pitanja

Od perioda mirne revolucije u jesen 2OO4. pa sve do danas Ukrajina ustvari tapka na jednom mjestu. Junaci nekadašnjih promjena, predsjednik Juščenko i premijerka Julija Timošenko se u donošenju važnih odluka neprestano međusobnog blokiraju. 46 miliona Ukrajinaca pri tom traži odgovore na pojedina važna pitanja: Ko će zaustaviti galopirajuću inflaciju ? Ko će modernizirati zemlju i osigurati nova radna mjesta ? Ko će se pobrinuti za sigurnije energetske resurse ? U kojem obimu će Ukrajina biti pod uticajem Rusije ? Da li će ova zemlja ući u rat ukoliko njen partner bude Zapad ?

Tabor oko vođe opozicije Viktora Janukoviča u međuvremenu trlja ruke. Janukovič naime kategorički odbija ponuđeni prustup Ukrajine NATO-savezu. Sve što duže ova zemlja bude odugovlačila sa riješavanjem svoje političke krize, to će i opasnost da dođe do njenog raspada biti sve veća.