Pravoslavne razmirice

U svijetu postoji 14 samostalnih pravoslavnih crkava. Moskovska patrijaršija, čija je pravoslavna crkva najveća na svijetu, kao i pravoslavne crkve Gruzije, Srbije i Bugarske, te Antiohijske pravoslavne crkve u Damasku, otkazale su svoje učešće na Saboru. Iz Moskve je stigla poruka da će Sabor podijeliti pravoslavlje umjesto da ga ujedini. Patrijarh Vartolomej insistira na održavanju te manifestacije planirane za 19. jun.

Još u maju su počele razmirice i to zbog planiranog rasporeda sjedenja na Saboru: slovenske crkve su bile nezadovoljne time što su patrijaršije koje su pod uticajem Grčke, patrijarhu iz Konstantinopolja dodijelile istaknutu poziciju.

„Djelovati kao cjelina“

„Za žaljenje je to što predstavnici pravoslavnih crkava imaju teškoće sa sjedenjem za istim stolom i diskusijom o otvorenim pitanjima“, kaže teolog Tanasis Papatanasiju za DW. Različite pravoslavne crkve su u nekoj vrsti međusobne konkurencije: „Ponekad se radi o vlasti, vladavini pa i nacionalnim interesima“. Iako Papatanasiju kritički vidi to što su pravoslavni vernici relativno kasno informisani o održavanju Sabora, on je ubijeđen da bi otkazivanje manifestacije ili njeno odlaganje na neodređeno vrijeme bilo pogrešno: „I ranije je bilo sinoda na kojima nisu učestvovale sve pravoslavne crkve“.

„U prvom redu je važno da se predstavnici crkve sastanu kako bi razmijenili mišljenja o važnim pitanjima našeg vremena“, kaže taj teolog. On smatra da pravoslavna crkva najprije mora da ponovo nauči „da razmišlja i djeluje kao cjelina“, te da je najvažnija spremnost na dijalog. Osim toga, Sabor bi, kako kaže, trebalo da se suprotstavi nekoj vrsti „unutarpravoslavnog fundamentalizma“, koji odlučno odbija svaki dijalog sa drugim pravoslavnim crkvama.

Papatanasiju očekuje da panpravoslavni Sabor produbi dobre odnose sa Katoličkom i Evangelističkom crkvom. Osim toga, trebalo bi dogovoriti i redovno održavanje takvog sastanka, na primjer, jednom godišnje. Prvi pokušaji organizacije takvog Sabora potiču iz 60-ih godina. Još tada su utvrđene teme o kojima bi trebalo razgovarati, ali danas su tu i nove teme poput bioetike ili interneta. Doduše, to su stvari o kojima ne može da se razgovara prije nego što se uspostavi konsenzus o tolerantnom dijalogu.

„Potrebno stalno mjesto za teologe“

Grčki teolog smatra da bi Drugi vatikanski koncil mogao da posluži kao uzor za panpravoslavni Sabor. Vatikanski koncil je prije 50 godina održan u drukčijim okolnostima: „Pripreme za taj koncil su bile primjerne. Odgovarajuća dokumenta su objavljena prije manifestacije i po donošenju odluka. Nažalost je teško naći dokumenta pripremljena za pravoslavni Sabor.“

Osim toga, na Drugom vatikanskom koncilu se razgovaralo i o alternativnim i novim teološkim tendencijama, dok na pravoslavnom saboru „nažalost neće biti zastupljeni ni vernici, ni žene“, kaže Papatanasiju, koji smatra da su premalo zastupljeni i pravoslavni teolozi koji mogu da posluže kao most ka drugim hrišćanskim crkvama i „trebalo bi da dobiju stalno mjesto u strukturi pravoslavne crkve“.