1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Pravo na život i(li) pravo na slobodu okupljanja

Zbog odluke o zabrani održavanja demonstracija Pegida u Drezdenu u Njemačkoj je nastavljena diskusija o slobodi okupljanja. Štampa također komentira i neravnomjernu raspodjelu bogatstva u svijetu.

default

Održavanje demonstracija u Drezdenu je zabranjeno iz sigurnosnih razloga

Frankfurter Rundschau označava zabranu kao ozbiljan napad na slobodu okupljanja koji mora biti tačno obrazložen: „Jer sloboda mišljenja nije ništa bez mogućnosti da se svoje mišljenje – pa bilo ono i tako odbojno kao što je mišljenje pristalica pokreta Pegida – skupa sa istomišljenicima iznese. Strah je perfidni neprijatelj slobode. Ona je izgubljena ako ljudi iz straha odustaju od onoga što rade ili ako ih policija sprečava u onome što rade iz straha da ih ne može dovoljno štititi. A upravo u tome se sastoji njihova zadaća, a to je da uspostavljem sigurnosti omoguće život u slobodi.“

Slično piše i Frankfurter Allgemeine Zeitung: „Svi Nijemci imaju pravo na slobodno okupljanje bez prijave ili dozvole, tako glasi patetična formulacija u Ustavu. Kada je riječ o okupljanjima pod vedrim nebom ovo pravo doduše može biti zakonski ograničeno. Ali spontana okupljanja uvijek moraju biti moguća. I prije svega: To u osnovi ne ovisi o sadržaju mišljenja koja se tamo izražavaju. Ako se ne poziva na nasilje i ne prijeti krivičnim djelima, onda jedno okupljanje ne smije biti zabranjeno. Ni onda kada dobronamjerni najavljuju održavanje velikih poludržavnih protudemonstracija.“

Dresden Pegida Demonstration 12.01.2015

Svi imaju pravo na slobodu mišljenja i okupljanja - i Pegida

Treba ostati iznimka

Tageszeitung primjećuje: „Sada se ne smije izvlačiti preuranjenje zaključke. U narednom koraku treba biti pojašnjena pozadina. I: ne postoji uopće ni jedan razlog da se sumnja u to da se drastične mjere drezdenskih vlasti mogu opravdati. Zbog čega. S obzirom na paušalnu zabranu potpunog okupljanja u Drezdenu sada je potrebno upravo suprotno: Ni u što ne bismo trebali vjerovati, sve bismo trebali preispitati. Ako prođu mjere, koje je svojom zabranom okupljanja poduzela drezdenska policija, onda je pobjednički pohod terorizma protiv prava na slobode već počeo. Sukrivci: Svi oni koji dozvole da im nesrazmjernim horor-scenarijima bude propisano šta imaju za reći.“

Saechishe Zeitung smatra da vlasti moraju učiniti sve kako bi povremeno otkazivanje svih demonstracija ostalo apsolutna iznimka: „Dražava mora provesti ovo (pravo na slobodu okupljanja - op. red.) osnovno pravo. Ovaj zahtjev međutim nema veze sa solidariziranjem sa Pegidom“.

Luebecker Nachrichten ocjenjuje: „Sloboda okupljanja ne smije biti onemogućena samo jednim prijetećim pozivom. Ali ako vlasti u Drezednu, Sachsenu i na saveznom nivou strahuju da neće moći spriječiti konkretan ubilački napad, onda one smatraju da je pravo na život i fizički integritet više u opasnosti nego sloboda okupljanja. A one to smiju.“

Bildkombo zum Arm und Reich Bericht

Neravnomjerna raspodjela bogatstva u svijetu je bolno velika

Dramatiziranje neće pomoći

Sueddeutsche Zeitung piše o neravnomjernoj podjeli imovine u svijetu: „Podatak se čini nepojmljivim: Jednom procentu svjetskog stanovništva pripada skoro 50 posto svjetskog bogatstva. Aktivisti Oxfama su željeli, kratko prije sastanka globalne menadžerske elite na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, što je moguće više dramatičnom studijom, pokazati u koliko nepravednom svijetu se nalazimo. Dramatiziranje je oprobano sredstvo za mobiliziranje ljudi u svrhu nekog cilja. Unatoč tome onaj ko želi suštinski pristupiti problemu nepravde u svijetu bi trebao manje dramatizirati. Postoji određena tragika u tome da debata o globalnoj nepravdi često refleksno dolazi na temu: viši porezi. Ispravno je doduše ukinuti porezne privilegije za bogate, ali generalno gledano neravnomjernost se ne može prevazići tako što ćemo kazniti bogate. To polazi za rukom samo onda ako se siromašni dovedu u stanje da postanu bogatiji.“

„To da je srednji sloj tegleći magarac nacije pokazalo se ne samo tokom privredne i financijske krize. Oni koji normalno zarađuju su svojim porezom spašavali banke i sačuvali socijalnu državu od propasti. Ako taj sloj dugoročno bude sve manji, to u budućim krizama može sve manje biti moguće“, komentira Trierische Volksfreund.