1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Pravi Orijent ekspres

Ona je bila jedan od omiljenih projekata njemačkog cara: od 1903. su njemački inženjeri gradili prugu na Bagdadskoj željeznici iz grada Konye u današnjoj Turskoj pa do Bagdada u Iraku. Dovršena je tek 37 godina kasnije.

Transport kamila s Bagdadskom željeznicom

Transport kamila s Bagdadskom željeznicom

Pacijentovo zdravstveno stanje je bilo loše. Osmansko carstvo je već desetljećima doživljavalo konstantni gubitak moći. Listovi u Europi su pisali još samo o "bolesniku s Bosfora". Bolešljivost Osmanskog carstva je međutim trebala konačno prestati 1898. godine. Sultan Abdul Hamid II. je skovao smio plan kako bi svoje carstvo, koje se tada još uvijek prostiralo od Crnog mora do Perzijskog zaljeva i Crvenog mora, katapultirao u moderno doba. Jedna željeznička trasa je trebala Bagdad spojiti s Istanbulom i time s cijelom Europom. S Bagdadskom željeznicom je Osmansko carstvo trebalo dobiti priključak na europske industrijske nacije.

Njemački bunar u Istanbulu još i danas podsjeća na posjet njemačkog cara tome gradu

Njemački bunar u Istanbulu još i danas podsjeća na posjet njemačkog cara tome gradu

Gost iz Njemačke

18. listopada 1898. je u Istanbul stigao jedan čovjek, koji je trebao pogurati tu osmansku nakanu. Bio je to njemački car Vilim II. Vlastitim snagama Osmanlije taj veliki projekt nisu mogle ostvariti - bio im je neophodan novac, ali i stručnjaci, koji su mogli izvesti gradnju te 1.600 kilometara duge trase koja prolazi kroz kompliciran teren. I tako je Vilim II. uz grmljavinu počasnih plotuna s njemačkog ratnog broda i taktova pruske narodne himne "Heil Dir im Siegerkranz", koji su odzvanjali s njegovog broda "Hohenzollern", uplovio u istanbulsku luku. Nijemci i Osmanlije su tom prilikom otvoreno demonstrirali njihovo partnerstvo. Nevidljivo u pozadini su i Britanci dali svoj blagoslov. Jer gradnja Bagdadske željeznice je bila stvar od velike političke važnosti, svaka velika sila je igrala vlastitu igru.

Nijemci su bili omiljeni partneri Osmanlijama jer - kako se tada smatralo u Istanbulu - nisu imali teritorijalnih pretenzija, već tek gospodarske interese kad je u pitanju pristup sirovinama. Osim toga, bilo je tu još staro prijateljstvo: od 1882. su primjerice njemački časnici obučavali osmanske vojnike. A sada je znači trebalo realizirati i mamutski projekt gradnje Bagdadske željeznice. Osmanskom carstvu je nužno bila potrebna modernizacija, jer je ono bilo gotovo beznadno zaostalo. Na pragu 20. stoljeća su konji, mazge i kamile još uvijek bili glavno prijevozno sredstvo za ljude i robe. Transport roba ili trupa iz jednog dijela carstva do drugoga je tako znao trajati mjesecima.

Kroz divlje Taurus gorje

Deutsche banka, koja je trebala financijski koordinirati izgradnju Bagdadske željeznice, bila je suzdržana obzirom na visoke rizike. Međutim Vilim II., koji je nakon njegovog posjeta Istanbulu nastavio šestotjedno putovanje po orijentu i bez zadrške bio oduševljen idejom Bagdadske željeznice, bankarima je takoreći uperio pištolj u glavu: "Briga me za tu koncesiju i za cijelu Bagdadsku željeznicu!", psovao je Georg von Siemens iz tadašnjeg upravnog odbora Deutsche banke. Ali protiv njemačkog cara i on je na koncu ostao nemoćan.

Radovi na Bagdadskoj željeznici 1910.

Bilo je to veliko tehničko dostignuće prvih godina gradnje i nevjerojatno što su njemački radnici i inženjeri uspjeli izgraditi. Fotografija datira iz 1910.

Iz grada Konye, gdje je završavala dotad izgrađena željeznička trasa, njemački inženjeri, vojnici i upravni stručnjaci su na mazgama i kamilama krenuli u pohod u smjeru jugoistoka kako bi istražili to područje. Ono što su radnici i inženjeri zatim od 1903. ostvarili, teško da se može i procijeniti. Samo Taurus gorje sa svojim dubokim klancima i velikim planinama visine i do više od 3.700 metara je zahtijevalo dosta napora od tih muškaraca. Rušili su stijene da bi se napravili tuneli, izgradili mostove i sklanjali s puta svaku vrstu prirodnih prepreka.

Dovršavanje tek nakon 37 godina

Vlak na trasi Bagdadske željeznice

Bagdadska željeznica je tadašnji osmanski grad Bagdad trebala preko Istanbula povezati s Europom

Pored tehničkih problema je gradnja zastajala i iz drugih razloga. 1908. su se pobunili takozvani Mladoturci i s vlasti svrgnuli sultana. 1914. je izbio Prvi svjetski rat, nakon čijeg završetka više nije postojalo Osmansko carstvo. Ubrzano se do 1918. gradilo na započetoj željezničkoj trasi te je čak poslan i prvi vlak na vožnju kroz Taurus gorje. No, u tom trenutku je bilo ostalo još 300 kilometara neizgrađeno. Tek 1940., znači 37 godina nakon početka radova, Bagdadska željeznica je dovršena - kad je na mjesto Osmanskog carstva već odavno bila stupila Turska i u trenutku kad je Njemačka cijelu Europu zavila u novi krvavi rat. A i Bagdad tada već odavno nije više bio osmanski, već glavni grad kraljevstva Iraka.

Autori: Marc von Lüpke-Schwarz / Marina Martinović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić