1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Povratak Srba u Rastošnicu

U selo Rastošnicu počeli su se vraćati Srbi koji su tokom rata u BiH morali napustiti svoje domove. Oni su sa komšijama Bošnjacima u dobrim odnosima i vjeruju u bolju budućnost. Ali mladi se ne vraćaju.

50 kvadratnih kilometara predivne prirode

50 kvadratnih kilometara predivne prirode

Povratak Srba u Federaciju BiH, nakon rata u BiH, počeo je dosta kasnije nego što su se u RS počeli vraćati Bošnjaci i drugi. Glavni razlozi su bili što je ratna Karadžićeva vlast obećavala da će oteta imovina ostati u vlasništvu otimača. Kasnije garniture vlasti ovog entiteta su na različite načine dugo opstruirale i ničim nisu pomagale povratnike.

Prije bilo oko 4000 stanovnika, uglavnom Srba

Rastošnica je mjesna zajednica smještena na 50 kvadratnih kilometara prelijepe prirode, u srcu planine Majevica. Nalazi se u trouglu između Tuzle, Lopara i Zvornika, čijoj nekadašnjoj mjesnoj zajednici, a danas opštini Sapna teritorijalno i pripada. 1200 kuća i oko 4000 stanovnika uglavnom Srba je živjelo na ovoj teritoriji. Ratni vihor Srbe je odveo put Zvornika, Bijeljine i preko Drine. Njihove kuće kraj prelijepog jezera Snježnica naselili su Bošnjaci, izbjeglice iz ugljevičkih i bijeljinskih sela.

Prije osam godina Srbi su se polako počeli vraćati. Tada smo bili svjedoci da dojučerašnji pripadnici krvavo zavađenih strana mogu mirno živjeti i pod jednim krovom. Kada su se Nevenka i Pero Kovačević vratili, u svojoj kući su zatekli tri bošnjačke porodice. Glava jedne od njih Ibrahim Jašarević, tada izbjeglica iz Atmačića i povratnica Nevenka Kovačević kažu: “Nema mira dok ne bude svako na svoje otišao. Super je u svojoj kući, mada soba nema ni prozora ni vrata, ali opet nam je lijepo“.

Mladi traže bolje uslove

Poslije osam godina Nevenku smo ponovo našli u Rastošnici. Kaže da živi sama, jer joj je muž Pero preminuo, a i podstanari Bošnjaci odavno su se vratili svojim kućama. Na pitanje od čega

Bez finansijske podrške države, sretni na svom ognjištu

Bez finansijske podrške države, sretni na svom ognjištu

živi i može li sastaviti kraj sa krajem odgovara: “Imam penziju od 130KM. Mogu preživjeti kada djeca donesu“, odgovara Nevenka. Mladih u Rastošnici gotovo da nema, povremeno dođu samo da obiđu roditelje. Jedna od njih je i Borka, kći Kovačevićevih.

“Prvo treba put omogućiti, da se može komunicirati sa najbližim gradovima. Znači da bi jedno selo moglo da živi prvo mora da bude mladost, djeca, škola, dom zdravlja. A da bi sve to bilo njihovi roditelji bi trebalo da imaju od čega da žive, gdje da zarade novac. Imamo lijepu obnovljenu školu. ali u njoj, nažalost, jesenas neće biti đaka“, nastavlja se na ovu priču Teodor Tasovac, agilni predsjednik mjesne zajednice, koji i pored loših puteva i nedostatka prevoza sve stiže. On tvrdi da je neophodno uraditi put, da bi se ljudi počeli masovnije vraćali, odnosno da bi bili zainteresovani za povratak.

Obnovljeni komšijski odnosi

U Rastošnici se dosta toga uradilo od početka povratka. Obnovljeno je oko 200 kuća, a isto toliko porodica se vratilo. Tasovac kaže da matični ured radi redovno, a ljekar dolazi dva puta sedmično, ali da, bez obzira, treba još mnogo toga uraditi: “Nemamo mehanizacije, nemamo osnovnih sredstava, staračka je populacija. Omladina bi se vratila ovdje, ako bi se formirao neki pogon“.

Cvijetin Mičić u Rastošnicu se vratio nakon što je zaradio penziju radeći u njemačkim fabrikama. On kaže da mu je ovdje najljepše, ali je most neispravan, zbog čega je put mnogo oštećen. Kad bi se popravili putevi mnogo bi se omladine vratilo.

“Srbi povratnici u Rastošnici žive danas u slozi sa komšijama Bošnjacima. Nema nikakve diskriminacije. Od najniže službe do najviše, odnosno do načelnika, nemamo nikakvih problema. Znači sve se završava onako kako i treba da se završava“, kaže Tasovac.