180111 Rückkehrer Türkei

Sadet Zimsit ima 38 godina i radi u ordinaciji estetskog hirurga u Istanbulu. Pre tri godine se preselila iz Hamburga za koji je vežu ne tako lijepe uspomene. Jedan događaj iz djetinjstva joj se trajno urezao u sjećanje:

„Neka baka me povukla za rame i vikala na mene da bježim, da sam prljava Turkinja, strankinja…. To je na mene užasno djelovalo. Plašila sam se da ispričam kod kuće šta mi se dogodilo.“

Sadet pripada posljednjoj generaciji takozvanih turskih gastarbajtera koji su početkom sedamdesetih došli u Hamburg. Sporazum između Njemačke i Turske prestao je da važi 1973. godine. Njen otac je napustio domovinu da bi radio u Nemačkoj:

„Nije morao da ode, ovdje je imao i posao i sve ostalo“, kaže Sadet.

Njeni roditelji su u Hamburgu živeli veoma povučeno, nisu naučili njemački. Sadet je prekinula školovanje kako bi se udala. Nakon propalog braka, mlada žena vratila se u domovinu iako je loše govorila maternji jezik. U Turskoj zarađuje manje nego u Njemačkoj, njen dekolte je sve zatvoreniji, a suknja je sve duža.

"Ovdje moram da budem oprezna, stalno me presreću na ulici.“

U Turskoj nas smatraju bogatim

Iskustvo Sadet Zimsit dijeli i Ajša Karton. Ima 34 godine i prije dve godine došla je u Tursku:

„Ovdje nas, njemačke Turkinje, smatraju bogatim iako to nije tačno. Radim za mnogo manju platu nego u Njemačkoj. Ali, muškarci se nadaju da bi mogli da izvuku pare od mene.“

U Hamburgu ona nikada nije tako direktno bila pitana o visini svoje zarade. Na vlastitom primjeru je shvatila da žene u tridesetim nisu više tako poželjne za turske mladiće. Poslije povratka u domovinu, shvatila je da Turci nisu tako otvoreni kao što je očekivala:

„U Njemačkoj se svi osmjehuju i pozdravljaju vas na ulazu, ovdje toga nema.“

Autor: Katrhin Erdmann / Željka Bašić

Odg. urednik: S. Tanović