Potraga za srećom u Dubaiju

Zvaćemo je Almaz. 23 su joj godine. Napustila je svoju zemlju u nadi za boljim životom. Almaz je iz Etiopije. Već 10 mjeseci radi kao služavka u Dubaiju. Svoje pravo ime ne želi otkriti.

Almaz kao i mnoge mlade djevojke se u Etiopiji nije mogla zaposliti. Ukoliko se i zaposlite u Etiopiji, onda je taj posao tako malo plaćen da od toga ne možete živjeti. „Počela sam učiti kuharski zanat. Nakon što sam platila pola sredstava za školovanje, morala sam prekinuti jer više nisam imala novca. Morala sam platiti stanarinu, hranu i školarinu. Kako sam sve to mogla sa 400 birra?", kaže Almaz. A 400 birra je oko 17 eura.

Stoga, posao služavke u Dubaiju je ova mlada djevojka rado prihvatila jer će mjesečno zaraditi 130 eura. Almaz se raduje što je potpisala dvogodišnji ugovor i sasvim u drugi plan stavlja sve negativno što je čula o Dubaiju. Na kraju krajeva, neke djevojke su „uspjele“. U najmanju ruku su familijama poslale novac što se ocjenjuje kao „uspjeh“.

Uslovi slični ropstvu

Međutim, do roditelja osim novca stiže sasvim malo informacija o tome kako su djevojke u Dubaiju zaradile novac. Almaz kaže da su nasilje, seksualno zlostavljanje i neljudski uslovi rada svakodnevica. Ona dnevno radi i po 20 sati. Onog dana, kada kod familije kod koje je zaposlena nema mnogo posla, šefica je šalje svom bratu kod kojeg čisti i kuha. „Bilo je bolje da sam ostala kod kuće“, kaže Almaz. Međutim, ova mlada djevojka se trenutno ne može vratiti u Etiopiju jer joj je prilikom ulaska u Dubai oduzet pasoš.

Ko šiti služavke?

Ono što je Almaz doživjela u Dubaiju svakodnevno doživljava stotine hiljada mladih djevojaka na Bliskom istoku. Samo u Libanonu, koji ima četiri miliona stanovnika, u domaćinstvima radi 200.000 osoba iz inostranstva. Procjenjuje se da je taj broj u Saudijskoj Arabiji daleko veći. Nadim Houry kaže da glavnu odgovornost za zaštitu prava osoba koje su zaposlene u domaćinstvima snosi zemlja domaćin. On je zamjenik direktora Human Rights Watcha u Bejrutu i posmatra stanje u ovoj oblasti u zemljama na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.

„Ako dođe do zlostavljanja, onda je razjašnjavanje tog slučaja zadatak pravosuđa i policije u zemlji domaćinu“, kaže Houry. Međutim, stvarnost izgleda sasvim drugačije. On kritikuje što se usvojeni zakoni o zaštiti stranaca zaposlenih u domaćinstvia u zemljama kao što su Libanon ne sprovode u praksi.

„S druge strane je zemlja, odakle dolazi ta žena, odgovorna za  njenu sigurnost“, kaže Houry. Kao primjer on navodi Filipine. Filipinska ambasada ima telefonsku liniju za hitne slučajeve na koju se žene mogu obratiti. Po potrebi im je na raspolaganju i prinudni smještaj. Međutim, to je izuzetak. Ambasada Etiopije u Saudiskoj Arabiji nije reagovala na Deutsche Welleov telefonski i pismeni upit o ovoj temi. Isto tako nije bilo odgovora služavki iz Etiopije.

Seksualno uznemiravanje

Almaz smatra da je prepuštena sama sebi. „Dok sam radila, prišao mi je muškarac koji je radio kao vozač i seksualno me uznemiravao”, kaže Almaz i dodaje: “Tada sam vrišteći otrčala u šeficinu sobu i zaključala vrata”. Međutim, ovaj incident nije imao posljedice po vozača. To nije jedinstven slučaj.  Njenoj prijateljici se dogodila gora stvar. Almaz nam je u telefonskom razgovoru rekla da je njenu prijateljicu silovao vlasnik kuće. Rekao joj je da joj više neće plaćati ako se bude branila.

Almaz u svom slučaju vidi samo jedno rješenje – izdržati. Ugovor u Dubaiju joj ističe za 14 mjeseci. Nada se da će nakon toga dobiti svoj pasoš i da će se vratiti u Etiopiju.

Autori: Lidet Abebe / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić