Post kao fascinacija

Zoltan iz Berlina ima 39 godina i radi kao savjetnik u jednom preduzeću. Uz to je i strastveni džez-pijanista. Zna da uživa u životu – a u ta uživanja ubraja i dobro jelo i vino. U vrijeme posta, alkohol je za njega tabu, iako mu se smješka cijelog dana.

"Ujutro nema rakijice, u podne nema čaše rizlinga. Popodne nema šerija uz kolač a uveče nema piva po završetku radnog vremena; nema vina uz jagnjeći but, niti koktela uz ples. Da pušim travu ili žvaćem vesele gljive, i to bi izostalo. Inače je u moje vrijeme posta dopušteno sve ostalo što mi se dopada.”

Kada se posti sudbina poprima drukčiji tok

Zoltan ne posti iz vjerskih pobuda. Isto kao što to ne čini ni kelnski trgovac nekretninama Štefan. Ni on za vrijeme posta ne pije alkohol. Jeste da je kršten i odgajen u katoličkoj tradiciji, ali je odavno istupio iz crkve. Razlozi njegovog posta su sportske prirode.

"Ne postim zbog vjere. Prije se može reći da to činim zbog vjere u sebe samog.“

Svako dakle ima svoje razloge. Pokušaj da se živi svjesno, da se događajima upravlja drukčije nego pod uticajem alkohola – to je ono što privlači Zoltana. Na primjer, poznanstva mogu poprimiti sasvim drukčiji tok.

Tako je za vrijeme jednog mirnog bezalkoholnog popodneva u jednoj kafani u Krojcbergu upoznao Mariju i dobio njenu elektronsku adresu.

"Da sam juče pio, vjerovatno bih opet imao adresu Marije. Samo, ne bih znao koje Marije. Da sam juče pio, sada bih još spavao a za doručak bih vjerovatno pojeo giros sa špecijem. U krevet bih otišao četiri sata kasnije, vjerovatno bih se bolje zabavljao sa Martinijem u glavi, sa pola flaše crnog vina, više litara piva, i probudio bih se vjerovatno pored neke Brite, Konsuele ili Paule… šta znam… Hoću da kažem: kako se posti, utiče se na slučaj. Sudbina poprima drukčiji tok.“

Za vrijeme posta se ne osjećate usamljeno

Štefan svake godine posti poslije karnevala. Kao i mnogi sugrađani u Kelnu, on šest dana svetkovine provodi uz ogromne količine piva. Upravo kraj tog perioda je signal da se živi svjesnije.

"Uvijek je lijepo kada se poslije karnevala čovjek okrene sebi samom, i ništa ne pije. Tek tada budete svjesni koliko alkohola ste pili. A brzo uvidite i kako se ponašaju prijatelji kada su pripiti. Neki put mi je baš neprijatno da se podsjetim da sam i sam isto tako smješan kada malo više popijem.“

Za vrijeme crkvenog posta onaj koji posti nailazi na mnogo veće razumijevanje nego van tog perioda. Zoltan to može da potvrdi:

"Tih dana se ne osjećate usamljenim, a i gostioničari tada pripreme velike zalihe bezalkoholnog piva – tako da ste okruženi brigom i staranjem.“

A kada poslije posta prvi gutljaj piva sklizne niz grlo, čovjek pomisli da je sreo starog znanca: sebe samog…

"Prva čaša piva poslije duge apstinencije je, naravno, čudo. I druga čaša je nevjerovatno ukusna. Tako i treba, to je zasluženo poslije nedjelja posta. A sa par rashlađenih pića lijepo je radovati se uspjehu posta.“

Autori: Silke Vunš i Saša Bojić
Odg. urednik: Svetozar Savić