Posljednje sestre manastira kraljice Marije

Na malom brijegu u idiličnom okruženju šuma i livada nalazi se manastir kraljice Marije. On postoji od 1955, kada je u njemu boravilo 30 časnih sestara. Karmelićanke su u Cvajfal došle tek 1945. pošto su ih nacisti izbacili iz njihovog manastira. Jedna od lokalnih porodica im je poklonila zemljište i novac za izgradnju manastira. Od tada se nije puno toga promijenilo. Sestre između ostalog drže malu manastirsku radnju, organizuju izložbe, peku hostije i brinu o dušama građana Cvajfala. Vremenom, sestre su umirale, a druge nisu dolazile. Prije 6 godina, ostalo ih je samo četiri.

Poslije analize eparhije u Ahenu utvrđeno je nije moguć uređen život u manastiru sa samo četiri sestre. Zatim su uslijedili razgovori sa sestrama: „U novembru 2004. smo prvi put osjetile pritiske. Trajalo je to šest sati. Tada je još bila živa naša sestra Helena. Pritisak je bio toliko jak, da smo pozvali i policiju“, kaže sestra Regina.

Sestre su predstavnicima eparhije zabranile da uđu u manastir. Od tada je bilo još pokušaja da se pronađe neko obostrano prihvatljivo rješenje. Sestre odbijaju da napuste manastir. Nadležni biskup je Rimu predložio likvidaciju manastira. Prijedlog je prihvaćen i od tada manastir više zvanično ne postoji.

U posljednjih nekoliko godina tamo je živjela samo sestra Regina. Pisala je mnogim karmelićanskim manastirima da pošalju neku od sestara. Postoji 1.200 manastira ovog reda u svijetu. Sestra Katarina se doselila iz jednog poljskog manastira, već nekoliko godina živi u Cvajfalu i, kao i redovnica Regina, ne želi da napusti manastir.

Regina objašnjava da o gašenju manastira nije odlučeno glasanjem kao što crkveni zakon predviđa. Takođe, prethodni vlasnik zemlje, porodica iz Cvajfala, morala bi biti saglasna sa gašenjem. „Život u ovom manastiru meni znači mnogo, obavezala sam se da ostanem na ovom mjestu.“

Eparhija planira izgradnju velnes centra?

Ali zašto eparhija iz Ahena tako uporno insistira na zatvaranju manastira? U slučaju dvije sestre ekonomski razlozi ne mogu biti izgovor. Svake nedjelje sestre ispeku 80.000 hostija za 200 katoličkih i evangelističkih zajednica u Njemačkoj. U manastirskoj radnji prodaju različite proizvode kao što su med i vijenci ruža, organizuju umjetničke izložbe u prostorijama manastira i nude prenoćište. „Ne znam tačno, niko nije sa mnom o tome razgovarao. Moja baka kaže da u glasinama uvijek ima pomalo istine. Eparhija želi da proda manastir“, kaže sestra Katarina.

Prema glasinama, na 4.000 kvadratnih metara trebalo bi da bude izgrađen velnes centar. Časne sestre još će se boriti za svoj manastir. Jedan advokat brani njihove interese. Podržavaju ih i stanovnici ovog malog mjesta. Ne žele da se ostanu bez savjeta sestara koje su dobijali u teškim situacijama. Jedan od mještana pokušao je samoubistvo, popio je veliku dozu tableta za spavanje i pokucao na vrata manastira. Spasila ga je sestra Regina koja je obrazovana za medicinsku sestru.

U međuvremenu, izgradio se krug prijatelja u Cvajfalu. Mještani podržavaju sestre i održavaju manastirsko imanje. Reagovala je i eparhija iz Ahena. Krajem avgusta je na inicijativu eparhije postavljen i vanredni odbor. U tom odboru su dvije sestre, takođe karmelićanke, sestra Hildegard i sestra Josua iz manastira Auderat. One žele da okončaju sukob i prije nego što dođe do prisilnog iseljenja, moraju isprobati sva moguća rješenja.

„Još tražimo rješenja. Mislim da bi se ove dvije sestre mogle priključiti nekoj zajednici drugog karmelićanskog manastira. Onda bi mogle ostati u ovom redu. I takođe nastaviti da žive u manastiru u njihovim sobama. Ali da li je to baš povoljno rješenje, o tome moramo još da razmislimo“, kaže sestra Hildegard.

Autori: Kristina Bajert / Daniela Vranković

Odg. urednik: Azer Slanjankić