1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Posljedice proizvoljnog povlačenja granica na Bliskom Istoku

Martin Koch / Jasmina Rose25. juni 2014

Pripadnici ISIS-a bore se u Iraku za božiju državu. Pozivaju se na Osmanlijsko carstvo i kalifat, ali u propagandi im se potkrala jedna kobna greška.

https://p.dw.com/p/1CPN5
Foto: picture-alliance/abaca

Jedan britanski pukovnik i generalni konzul Francuske su prvobitno uticali na razvoj situacije u današnjem Iraku. Riječ je o Marku Sykesu i Francoisu Gergesu Picotu. Oni su 1916. razvili po njima nazvani i poznati "Sykes-Picot"-sporazum. U ovom tajnom dokumentu oni su regulisali podjelu teritorija koja su bila pod Osmanlijskim carstvom, ali narod o tome nije znao ništa.

Ono što je posebna pikanterija je da je u to vrijeme Osmanlijsko carstvo još uvijek postojalo. Kalif, odnosno duhovni i politički vođa bio je najprije sultan Mehmed V (1909-1918.) a potom Mehmed VI (1918-1922.). Politički je Osmanlijski kalifat prestao da postoji u novembru 1922. nakon što je Kemal Ataturk osnovao državu Tursku. Spiritualni kalifat Osmanlija postojao je do marta 1924, kada je na inicijativu Atatürka turski parlament donio odgovarajući zakon.

Povlačenje granica kao politička kalkulacija

Obje tada najvažnije vojne sile, Velika Britanija i Francuska, imale su veliki interes za područje koje se proteže između Mediterana i Perzijskog zaliva. U Londonu su još početkom 20. stoljeća shvatili koliko bi mogao biti važan pristup područjima bogatim naftom. Pored toga to područje je bilo na putu za njihovu najvažniju koloniju Indiju. Vlada u Parizu je opet imala kroz istoriju izgrađene istorijske veze sa lukama na Sredozemlju kao što su Bejrut, Sidon ili Tyrus, što su sada željeli osigurati sporazumom "Sykes-Picot".

Infografik Sykes-Picot-Abkommen 1916 Deutsch
Karta koja je nastala kao rezultat sporazuma Sykes-Picot

Kakva će biti sudbina lokalnog življa, to je tadašnjim vojnim silama Velikoj Britaniji i Francuskoj bilo svejedno. Britanac Sykes je granicu povukao slobodnim potezom pera između dvije zone nadležnosti: od Kirkuka (današnji Irak) pa hiljadu kilometara u pravcu Haife. "Vještački povučena granica država je tokom proteklih decenija bila izvor mnogih konflikata", kaže Henner Fürtig, direktor GIGA-instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu. "Ova pitanja ostala su neriješena cijelo jedno stoljeće i izbijaju na površinu takoreći konjukturno, kao što je sada slučaj sa ISIS-om u Iraku."

Pomjereno razumijevanje istorije

Tako su u regionu nastale države čije je stanovništvo sastavljeno od mnoštva različitih etničkih grupa i vjera. I upravo se tu svojim djelovanjem nadovezuje teroristička grupa "Islamska država u Iraku i Siriji" - ISIS sa svojim zahtjevom za sveislamskom božijom državom u obliku kalifata. "Već samo ime upućuje na to da oni žele pokušati da stave van snage imperijalističko povlačenje granica", ukazuje Fürtig.

Procvat je ova forma upravljanja dobila u posljednjih 400 godina osmanlijske vladavine. Ono što međutim borci ISIS-a previđaju je da je to za Arape bilo vrijeme strane vladavine, vladavine osmanlijskih kalifa. No, uprkos tome, oni kalifat, kako smatra Henner Fürtig, vide kao prirodnu državnu formu za muslimana-vjernike. "Ja ne govorim o mogućnostima realizacije toga, već govorim o onome šta se vrlo uspješno može širiti propagandom."

Prof. Dr. Henner Fürtig
Prof. dr. Henner FürtigFoto: Werner Bartsch

S obzirom na nadiranje ISIS-a u Iraku, mnogi posmatrači prilika upozoravaju na raspad političkog uređenja u zemlji. Henner Fürtig smatra da razvoj situacije, kada su u pitanju susjedne zemlje Turska ili Iran, koje također karakteriše mješavina etničkih grupa i vjerskih pravaca, nije toliko dramatičan. "Raspad države i posljedice koje on nosi bile bi kobne za Tursku ili Iran. Takav scenario niko ne želi", naglašava on. Pored toga, dodaje direktor GIGA-instituta za bliskoistočne studije, Irak kao država ima iskustva sa velikim krizama. "Građanski rat u Iraku 2006. bio je isto tako grozan kao i sadašnji rat. Tada je za samo godinu dana poginulo 34.000 civila - ali država se i pored toga nije raspala.