1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Portret Patrijarha ekumenskog od Kontstantinupolja

Hans Michael Ehl30. novembar 2006

Danas je vrhunac četvrodnevne posjete Pape Turskoj, kada će zajedno sa patrijarhom Bartolomejem I potpisati izjavu o daljem približavanju rimsko-katoličke i grčko-pravoslavne crkve. Bartolomej je u svijetu priznati teolog i ekumenista, koji kao i Papa Benedikt traži dijalog sa drugim crkvama.

https://p.dw.com/p/AUjS
Patrijarh Bartolomej I
Patrijarh Bartolomej IFoto: AP

Dimitrios Archondonis je dobroćudan čovjek. Sa dugom sijedom bradom i osmjehom na usnama daje utisak kao da ga ništa ne može izvesti iz takta. Medjutim, za 15 godina od kako je izabran za ekumenskog patrijarha od Kontantinupolja, više puta je došao u opasnost da izgubi svoje mirno držanje. Uvijek iznova su pred njegovim sjedištem demonstrirali turski nacionailisti i islamisti, kako bi pokazali da su protiv njegovog prisustva u Turskoj. Više puta su paljene lutke sa njegovim likom, jednom je i ručna granata uletjela kroz prozor njegove radne sobe.

Za tursku vladu on je duhovni poglavar za oko 3000 grčkih pravoslavaca koji žive u zemlji. A, u crkvenoj hijerarhiji on je prvi medju vjerskim vodjama za oko 300 miliona pravoslavnih hrišćana koliko ih ima u svijetu. Uz to epitet « ekumenski»- dakle «sveobuhvatni» stoji u njegovoj tituli, iza čega se, kako sumnja većina u Turskoj, kriju političke ambicije. Ali, Bartolomej, to odlučno odbacuje:

« Mi statusu ekumenski ne dajemo nikakvo političko značenje ili sadržaj. Naravno da je to jedna titula. Svi moji prethodnici su je koristili, od vizantijskog do osmanskog carstva, kao i nakon osnivanja republike. I svugdje u svijetu Patrijarh Istanbula se naziva ekumenski patrijarh. Na to Turska nažalost reagira alergično. Pri tome nemamo nikakvu namjeru stvarati državu u državi».

Grčko- pravoslavna crkva se osjeća ograničenom u prakticiranju svoje vjere u Turskoj. Važna tačka konflikta je svećenički seminar na otoku Heybeli. 1971. godine je zatvorena visoka škola, kada je država zatvorila sve privatne škole. Od tada pravoslavna crkva nema nikakvu mogućnost da obrazuje teologe u vlastitoj zemlji. Svi pokušaji da se ponovo otvori škola su propali:

« Već godinama želimo da se otvori seminar za svećenike. To kažem otvoreno i to svako zna. Postojanje takve škole za nas nije luksuz , nego potreba. Patrijarhat mora školovati svoj podmladak.

Odluka iz 1971. je prema nama donesena nepravedno. Naša škola nije imala status univerziteta i zato nije terbala biti zatvorena. Sada želimo otvoriti školu koja ne mora imati nivo fakulteta. Glavna je stvar da obrazujemo svoj kadar».

Prema turskom zakonu patrijarh od Konstantinupolja mora biti turski državljanin. To je uvjet koji ispunjava Bartolomej. Rodjen je 1940. na turskom otoku Imbros. Uvijek se zalagao za ulazak svoje turske domovine u EU, i ne samo zato, jer se nada da će njegova hrišćanska manjina dobiti više prava:

« Većina turskog stanovništva je muslimanska, ali EU nije nikakav hrišćanski klub i to ne smije ni biti. Susret i suživot obje religije je obostrano obogaćenje».

Zbog svog zalaganja je Bartolomej prozvan i « Zelenim patrijarhom». Nedavno je pozvao teologe i naučnike na simpozijum koji je održan na palubi parnog broda u vodama Amazona u Južnoj Americi.