Portret Franca Kafke

“Jedan mračni, nestvarni sanjar, do grla umiješan u porodične konflikte“, to bi ukratko bila definicija kojom se danas uglavnom predstavlja Franc Kafka (Franz Kafka). Na fotografijama on se prepoznaje kao ozbiljan čovjek sa upalim obrazima i tužnim očima. Iz pisma kojeg je 1919. godine napisao svom ocu se može zaključiti koliko je Kafka ustvari patio. Autor, kako mnogi kažu, sveobuhvatne, te čudesno o njemu napisane biografije Rajner Štah (Reiner Stach) kaže: “Htio sam da pokažem, da politički događaji čiji je svjedok bio Kafka, prije svih oni za vrijeme Prvog svjetskog rata, nisu za njega jednostavno bili kulisa, već je on u njih bio itekako involviran“.

Franz Kafka je rođen 1883. godine u Pragu. Po želji svoga oca studirao je pravo i 19O8. godine je dobio posao u jednom osiguravajućem zavodu. Kako kaže Štah, on je praktično na sudu dobio svaki svoj proces.

No, Kafka je istovremeno sanjao o tome da napusti Prag. Želio je da se oslobodi, da ne bude neko ko je u kandžama svoje porodice, te da kao slobodni pisac živi u Berlinu kod svoje vjerenice Felis Bauer (Felice Bauer).

No, rat je sve to promjenio. Sloboda kretanja je u tom periodu bila ograničena i Kafka je morao dvostruko više da radi, nego ranije, jer su mnoge kolege iz njegovog ureda bile na frontu. Više nije mogao da poslijepodne ide kući i da piše.

“Toga više nije bilo. On je morao navečer, odnosno u pet sati poslijepodne da ponovo ide u ured. Morao je da radi i subotom. Za pisanje, dakle, nije više bilo vremena. Pokušavao je sve to da ignorira, tako da je jako malo spavao i to su najvažniji razlozi što nije mogao da završi svoj roman “Proces“. Toliko je bio opterećen poslom u uredu, te pisanjem da jednostavno dalje tako više nije išlo“, objašnjava Štah.

Izuzetno iscrpljen Kafka je počeo da piše kratke prozne tekstove. Tako su između 1916. i 1917. godine nastali veličanstveni tekstovi kao što je “Seoski ljekar“. I upravo u kriznim slučajevima, kada je vjerovao da se nalazi u bezizlaznoj situaciji, Kafka je crpio svoju neslućenu snagu. No, rijetko je bio zadovoljan. Umro je 1924. godine kratko prije svog 41.rođendana od tuberkuloze.

Prethodno je zamolio svog dugogodišnjeg prijatelja Maksa Broda (Maxa Broda) da uništi svu njegovu pisanu ostavštinu. No, on to nije uradio. Bio je, ustvari, neko ko se brinuo o bogatom djelu Franza Kafke. Dijelu koje još zadugo neće biti iscrpljeno i to ne samo zahvaljujući biografu Rajenru Štahu.

“Uvijek kažem da je u njegovoj glavi bilo permanentno kino. To je najvjerovatnije bilo tako, kao kada bismo mi bili pod uticajem droge ili kao da smo možda u pubertetu“, ističe Štah.