1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Pomoć izbjeglicama – početak pada Berlinskog zida

Na današnji dan prije 20 godina 4.000 izbjeglica iz bivšeg DDR-a je dobilo dozvolu da napusti prostor nemačke ambasade u Pragu i da slobodno uđe u zapadni dio zemlje. Samo mjesec dana kasnije je pao Berlinski zid.

Bijeg u slobodu

Bijeg u slobodu

Bila je to dramatična priča za svakog posebno, ali i za Njemačku. Nekoliko hiljade građana iz nekadašnjeg DDR-a zaposjelo je u augustu i septembru 1989. godine ambasadu Savezne Republike Njemačke u Pragu. Ljudi su željeli da pobjegnu iz DDR-a na Zapad. Nakon višenedjeljne okupacije ambasade, na današnji dan 30. septembra, prije 20 godina, stigla je olakšavajuća vijest: Bila je to slika za istoriju - tadašnji ministar vanjskih poslova Zapadne Njemačke Hans-Dietrich Genscher na balkonu ambasade i radost izbjeglica. No, manje je poznato šta se dešavalo oko same ambasade.

Tako je jedna češka familija u njenoj kući, smještenoj preko puta ambasade, zbrinula tada nekoliko stotina izbjeglica. Bila je to hrabra odluka, koja je kasnije gotovo pala u zaborav. Danas ta familija u istoj kući ima mali hotel.

Kada stari sat u omanjem kuhinjskom prostoru ne bi kuckao bez prestanka, moglo bi se pomisliti da je tu vrijeme stalo. Dvadeset posljednjih godina su za Jana i Charlottu Rippl protekli brzo. Njihova kuća, preko puta njemačke ambasade u Pragu, danas je lijepo uređeni hotel. A nekada, u ljeto 1989. godine, ta kuća je bila prihvatilište za izbjeglice iz bivšeg DDR-a. Charlotte se prisjeća: „Bilo je sve više i više ljudi, svi su htjeli u ambasadu i onda je cijeli prostor bio pun. Stajali su tu tako stisnuti kao sardine.“

Humanitarna akcija koja je trajala nedjeljama

Njemačke izbjeglice u krugu ambasade u Pragu

Njemačke izbjeglice u krugu ambasade u Pragu

I dok je većina njihovih susjeda zatvorila svoje kuće, Jan i Charlotte, tada mladi roditelji, izbjeglicama su nudili čaj i supu. „Stajali su tu napolju, noćima, i onda je jednom počela da pada kiša. Mi smo kazali da bi trebali da pustimo barem trudne žene i djecu da uđu. Pozvao sam ih sa prozora. Ljudi napolju su mirno reagirali i razmakli se kako bi oslobodili put ženama i djeci – i odjednom je kuća bila puna.“

Njihovom tada 13. godišnjem sinu Jakubu stranci u njegovoj dječijoj sobi nisu predstavljali nikakav problem:

„To je bila avantura. Ovdje se apsolutno nije ništa dešavalo. U 80. godinama nešto najbolje što se nekom moglo dogoditi je bilo to da u pionirskoj uniformi stoji pored ratnog spomenika bivšeg Sovjetskog saveza. Mnogo je ljudi dolazilo da pomogne izbjeglicima. Donosili su mlijeko u prahu za bebe i bacali plastične kese preko ograde u dvorište ambasade. Policajci su se ponašali kao da to nisu vidjeli.“

Izbjeglice smiju putovati

Uslovi su bili veoma teški

Uslovi su bili veoma teški

30. septembra donesena je tražena odluka: Izbjeglice iz ambasade smiju otputovati za Zapadnu Njemačku, u slobodu. Jan i Charlotte su bili sretni da se to desilo. Jedino je mladi Jakub bio tužan: „Sjećam se dobro tog dana kada su ljudi smjeli da izađu napolje. Odjednom su svi otišli, bilo je prilično tužno.“

Pred praškom ambasadom i kućom familije Rippl na ulici je ostala gomila Trabanata, tadašnjih automobila, te metalnih novčića iz bivšeg DDR-a. Mjesec dana kasnije pao je Berlinski zid. 17. oktobra 1989. godine, „plišanom revolucijom“ završena je komunistička era u Češkoj. Od izbjeglica, kojima je pomogla familija Rippl, niko se nije vratio da posjeti tu porodicu.

Autor: Christina Janssen/Senad Tanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić