Položen kamen temeljac reforme EU

Govori političara su zvučali poznato: „istorijski dan, miljokaz, nova etapa, izlaz iz krize…”. Iste fraze su korištene i prirlikom potpisivanja „Rimskih ugovora“, prije tri godine. Tada su 25 šefova vlada i država potpisali tekst novog evropskog ustava. Svi znaju šta se desilo nakon toga. Ustav je propao nakon propasti referenduma u Francuskoj i Holandiji.

Kroz diskusije u protekle dvije i po godine je kreiran “Ugovor iz Lisabona”. On predstavlja razvodnjenu verziju propalog ustava. Za nadati se da “ugovor” neće doživjeti istu sudbinu kao njegov stariji brat, “ustav”.

Otpor reformama jedino u Velikoj Britaniji

Ugovor o reformi EU moraju u roku od godinu dana ratifikovati svih 27 država članica. U ovom trenutku izgleda da bi teškoće mogle nastati samo u Velikoj Britaniji. Euroskeptici traže da vlada u Londonu raspiše referendum o novom ugovoru. Premijer Brown ne želi referendum jer dobro zna da bi Britanci mogli odbaciti nove ugovorne odnose.

Dosta njih vjeruje u bajku o opasnosti od evropske superdržave koja bi trebalo da bude formirana. Međutim, u novom, Lisabonskom ugovoru se svjesno ne spominju nikakvi državni simboli Evropske unije, poput zastave ili himne.

Proces reformi nije završen

Ovaj ugovor je modernizovao uniju i prilagodio je današnjem, proširenom obliku. On ipak ne definiše u kojem pravcu će se ova organizacija dalje razvijati i do koje granice može ići njeno proširenje.

Još uvijek nije riješen spor izmedju onih koji zagovaraju produbljenje odnosa medju današnjim članicama i onih koji su za što brži nastavak procesa proširenja. Ugovor iz Lisabona je stoga važan, ali ne predstavlja tačku na slovo i. EU će se razvijati i dalje, nekad brže, nekad sporije. Lisabonski ugovor sigurno neće biti posljednji te vrste. Utjeha za sve euroskeptike je sigurno da on po prvi put predviđa i mogućnost da neka zemlja članica napusti ovu organizaciju.