1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

"Poljska nije izgubljena dok smo mi živi"

Pad komunizma u Poljskoj počeo je sa osnivanjem sindikata "Solidarnost“. Mirna revolucija poljskih građana odvijala se u blizini 200.000 sovjetskih vojnika stacioniranih u zemlji i milion njih u okolnim zemljama.

default

Bivši poljski predsjednik ispred Brandenburške kapije oborio je prvu u nizu domino kocki na proslavi 20. godišnjice pada Berlinskog zida.

Leh Valensa pjeva ispred radnika 26. avgusta 1980.

A ovako je sve počelo...

Tridesetprvog avgusta 1980. na kapiji broj 2 brodogradilišta „Lenjin“ u Gdanjsku pojavio se vođa sindikata Leh Valensa, da saopšti rezultate pregovora sa komunističkim vlastima:

„Konačno imamo svoj nezavisni sindikat…,“ rekao je tada Valensa.

Komunisti su Poljskoj obećali pravo na štrajk. Gomila ispred kapije oduševljeno skandira i pjeva nacionalnu himnu koja počinje riječima „Poljska nije izgubljena, dok smo mi živi.“

“Bez Svetog Oca mi bismo se bojali”

Hiljade Poljaka na ulicama 11. jula 1989.

Osnivanje nezavisnog sindikata „Solidarnost“ učvrstilo je mišljenje Poljaka da je komunizam pred porazom. Sindikat je osnovan dvije godine poslije izbora Poljaka Jovana Pavla Drugog za papu i godinu dana poslije njegove posjete Poljskoj kada je rekao: „Ne bojte se da promijenite lice svijeta.“

Danas gotovo 80 odsto građana Poljske smatra da je prvo Papino hodočašće Poljskoj direktno uticalo na stvaranje nezavisnog Sindikata i zatim i na pad komunizma 1989. godine. Tako misli i Leh Valensa:

„Bez Svetog Oca ne bi imali toliko hrabrosti – plašili bi se, ne bi razmišljali…“

Vaš predsjednik – naš premijer

Šesnaest mjeseci kasnije, komunisti uvode vanredno stanje u Poljskoj i zabranjuju „Solidarnost“. Uprkos represiji, mit o slobodnom sindikatu i dalje je živio u srcima mnogih Poljaka. Ogroman uticaj nastavlja da ima i Leh Valensa. To se vidi i po tome što ga vlada u Varšavi 1988. poziva da pomogne u smirivanju talasa štrajkova koji se šire zemljom.

Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Česlav Kižčak otpočinje pregovore sa Valensom koji prerastaju u niz rasprava, a sve to kulminira u februaru 1989. kada se za istim okruglim stolom nađu i komunisti i demokratska opozicija. Petog aprila te godine dogovoreno je, između ostalog, održavanje prvih poluslobodnih izbora za poljski Sejm (parlament). Nekoliko mjeseci kasnije, 4. juna, komunisti, na svoje iznenađenje, doživljavaju težak poraz. Formirana je vlada komunista i opozicije. „Gazeta viborča“ tada je pisala: Vaš predsjednik – naš premijer. To su bili general Vojceh Jaruzelski i prvi nekomunistički premijer istočnog bloka Tadeuš Mazovjecki.

Valesa ljubi ruku Papi Jovanu Pavlu II

“Izbrisana” vodeća uloga partije

Jedan od bivših vođa „Solidarnosti“ Česlav Frasinik govorio je tada o ulozi generala Jarzuleskog: od zagovornika vanrednog stanja, preko učešća u okruglim stolovima i do predsjednika Poljske.

„Ovi izbori su pokazali na čijoj su strani simpatije naroda. I general Jarzuelski je to, mora se priznati, prihvatio,” govorio je Frasinik. To je njegov ogroman doprinos.“

Jaruzelski je prihvatio ulogu predsjednika svih Poljaka i bez pogovora, potpisao promjene ustava u kome se između ostalog briše član o „vodećoj ulozi (komunističke) partije“ i ime države mijenja iz Narodna Republika Poljska u Republika Poljska. Ustav je stupio na snagu 1. januara 1990. Te godine je za predsjednika Poljske izabran vođa „Solidarnosti“ – Leh Valensa.

Autor: Barbara Cöllen/ Ivan Đerković

Odg. urednik: Svetozar Savić