Politička igra sa prisilnim povratkom – Mali i EU

Njemački ministar unutrašnjih poslova i ministri unutrašnjih poslova njemačkih saveznih zemalja su jednoglasni da ilegalne useljenike što je prije moguće treba prisilno vratiti u njihove zemlje. Međutim, kako u Evropi, tako i u Africi se sa ovom škakljivom temom prisilnog povratka vode političke igre.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je u oktobru bila u Maliju. Polovinom decembra je ovu zemlju posjetio i holandski ministar vanjskih poslova. Oboje su se sastali sa predstavnicima vlade Malija i tom prilikom razgovarali o migraciji i prihvatu državljana Malija, koji su ilegalno boravili u Evropi. Prije svega u Francuskoj i Njemačkoj.

Kada se holandski ministar vanjskih poslova vratio iz Malija, izdao je saopštenje za javnost u kojem se pored ostalog navodi da je holandski ministar vanjskih poslova u ime EU sa Malijem postigao dogovor. Naime, EU i Mali su se dogovorili o prihvatu migranata koji su iz ove zapadnoafričke zemlje ilegalno došli u Evropu.

Iznenađenje za Mali

Ova informacija, koju su prenijeli svi mediji u Evropi, trebala je označiti uspjeh u borbi EU protiv ilegalnog useljavanja iz Afrike. U Maliju se medijima obratio ministar vanjskih poslova Abdoulaye Diop: „Ovo je bilo potpuno iznenađenje. Predsjednik, premijer i svi mi smo od međunarodnih medija saznali da smo se na tome angažovali", izjavio je Diop i kategorički dodao: „Sa EU nije potpisan sporazum. Nema sporazuma o prihvatu prisilno vraćenih osoba. Nema sporazuma o tome da bilo koja zemlja ili institucija dozvoljavaju da naše sunarodnjake prisilno vrate koji se ilegalno nalaze na nekom mjestu".  

Dakle, nema sporazuma, kaže ministar vanjskih poslova Malija. Imamo „dogovor", stiče se dojam ako se sluša holandski ministar vanjskih poslova, koji govori u ime EU. Činjenica je da sve strane po pitanju škakljive teme prisilnog povratka, sijede vlastite interese.

Jedan od primjera je Holandija, gdje se u martu 2017. godine bira novi parlament. Ilegalno useljavanje je važna tema. Ustvari, ko to ne bi rado prikupio poene sa sporazumom koji navodno olakšava prisilni povratak?

Vlastiti interesi

EU želi smanjiti useljavanje iz Afrike. Evropska komisija je zbog toga najavila da će sklopiti tzv. partnerstvo po pitanju migracija sa zemljama kao što je Mali. U to spada i olakšavanje prisilnog povratka. Ako Mali bude sarađivao, onda on za to treba biti i nagrađen. Ako ne bude sarađivao, onda je to za EU loš signal. Federica Mogherini, visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost rado govori o uspjehu nove migracione politike.

„U Maliju i Senegalu se ciljano brinemo o projektima o uzrocima, koji dovode do migracije. Potrebno je poboljšati davanje uputa vladama, kao i registraciju osoba, ali i povećati broj vraćenih osoba".

To spada u interese migracione politike EU. To je također i u interesu zemalja kao što je Mali, koja je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. U Maliju je iseljavanje tradicija i spada u kulturu te zemlje. Od iseljavanja korist imaju kako država tako i porodice migranata. Naime, migranti rade u inostranstvu i u zemlju šalju novac. Količina tog novca je 2015. godine iznosila skoro sedam posto brudo društvenog dohotka. Sasvim nezavisno od toga je pitanje da li su migranti iz Malija u inostranstvu legalno ili ilegalno.

Nije ni čudo što se u tako različitim sukobima interesa predstavljaju različiti rezultati, svako svojoj publici. Ono što za Mali nije sporazum o prisilnom povratku, za holandskog ministra vanjskih poslova predstavlja dogovor, a za EU napredak. Kad-tad će podaci pokazati koliko je povratnika i prisilno vraćenih osoba zaista došlo u Mali.