1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Politika i religija, vječna svađa

Michel Friedman
22. mart 2018

Ministar untrašnjih poslova Njemačke je istovremeno i ministar za religiju i Ustav. On očito nije shvatio šta je njegov zadatak, jer u protivnom ne bi prekoračio granice svog mandata, smatra Michael Friedman.

https://p.dw.com/p/2ukc9
Horst Seehofer - Innenminister - Islam und Deutschland
Foto: Imago/IPON/S. Boness

Seehofer nije rekao da „politički islam“ nije dio Njemačke. Nije rekao ni da „islamizam“ nije dio Njemačke. Njegove riječi su bile jasne i imale su samo jedno značenje: „islam“ nije dio Njemačke. To nije slučajnost. Ovaj savezni ministar dobro zna šta radi. I on to želi. A to ima i svoje ime: namjera.

Pročitajte i: Bošnjaci u Njemačkoj: „Islam je dio Njemačke“

Milioni Nijemaca islamske vjeroispovijesti žive u Njemačkoj. Nije samo zbog toga islam realnost u Saveznoj Republici Njemačkoj. On je to i principijelno. Upravo ministar unutrašnjih poslova, koji je istovremeno i ministar za ustavna pitanja, trebao bi poznavati Član 4 Ustava Savezne Republike Njemačke. Njime je definirana sloboda vjeroispovijesti: Svaki čovjek može vjerovati u ono što želi. Svaka religija je moguća, svaka vjera pojmljiva, sve dok se ne krši Ustav. Kada se političar usudi da negira da je jedna svjetska religija sastavni dio religiozno-društvenog konteksta u Njemačkoj, to svjedoči o njegovom vrlo upitnom razumijevanju religijskih sloboda.

Krvava istorija kršćanske Evrope

Ovakvo isključivanje islama nije ni istorijski, niti društvenopolitički razumljivo. Niko ne sumnja u to da je kršćanstvo u Evropi stotinama godina bilo dominantna religija. Ali, kršćanska Evropa koju mnogi idealiziraju, nije uvijek imala moderni religiozni nazor. Naprotiv: partnerstva između religiozne i sekularne moći ima i ovdje. Religijski ratovi. Agresivna misija. Antijevrejski refleksi od početka. Martin Luther reformator – brutalni antisemita.

Dakle, kada govorimo isključivanju islama od o kršćansko-jevrejskoj simbioze, treba dobro razmisliti o čemu se zapravo govori. Jer, stotinama godina je ova simbioza isključivala, getoizirala, prljala svoje ruke krvlju i uništavala. Holokaust u konačnici pokazuje do tada nepoznatu strahovitu brutalnost mržnje prema Jevrejima, koja je bila kulturno i religiozno ukorijenjena u Evropi, a posebno u Njemačkoj.

Zitattafel - Michel Friedman
Michel Friedman: "Nijedan političar nema pravo da sudi da li je jedna religija dio jedne države ili ne"

„Ne" političkom islamu

Islam je jedna od tri monoteističke svjetske religije. „Onaj" islam ne postoji. U velikom broju zemalja je to državna religija i u mnogima od njih u kojima vlada diktatura, postoji prešućena simbioza između državne i religiozne moći – baš kao i u Evropi. Protiv političkog islam, koji prije svega ugnjetava muslimane i koji – toliko dugo kao i kršćanstvo – ima agresivni, religiozno-imperijalistički cilj, trebalo bi se boriti svom snagom. 

Ali stigmatizirati islam sam po sebi nije zadatak jednog saveznog ministra, koji je istovremeno i ministar za religijska pitanja, već je on odgovoran i za poštivanje svih religija koje zastupa.

U AfD-u je islam pogrdna riječ. Metafora u kojoj se mržnja povezuje sa „strancima“. Članovi AfD-a i njihovi simpatizeri – ali ne samo oni - rade na tome da povećaju strahove građana, te im s tim ciljem predstavljaju islam kao najveću opasnost svih opasnosti. Oni govore o paralelnim društvima u kojima se ne poštuje njemački zakon. Oni govore o nejednakosti mušakaraca i žena, o netoleranciji prema homoseksulcima.

Freitagsgebet - Islam und Debatte
To da li je neko religiozan ili ne, ne tiče se politike sve dok religija ne krši zakonFoto: picture alliance/dpa/R. Hirschberger

I AfD stvara pararelno društvo

Nesporno je da tako nešto postoji. Ali i mnoge pristalice AfD-a stvaraju jedno pararelno društvo time što ne poštuju Član 1 Ustava ("Dostojanstvo čovjeka je nepovredivo"), odnosno stigmatiziraju i vrijeđaju čitave društvene grupe. Njihova islamofobija je skoro ista kao i mržnja prema Jevrejima.

Da, to je istina - i među muslimanima u Evropi, mržnja prema Jevrejima pokazuje svoje ružno lice. Ali kao i ranije, nacistička mržnja prema Jevrejima, dijelom i kod neonacista, jasno je vidljiva. Ništa ne treba biti jedno drugom protuteža – jedna mržnja nije bolja ili gora od druge! Pri tome treba biti samo jasno da su oni koji govore u ime AfD-a dijelom isti onakvi neprijatelji ustava i ljudi, kao i oni koje javno osuđuju.

Pročitajte i: Potpirivanje stare rasprave: Je li islam dio Njemačke ili ne?

Umjesto da diferencira i da se na odgovoran način umiješa u emocionalnu debatu, Horst Seehofer na populistički način baca novo ulje na staru vatru. Ograditi se od AfD-a je isto toliko važno kao i ograditi se od političkog islama. To da on ne koristi njihov jezik je odgovornost koja spada u njegov mandat. Nijedan političar nema pravo da sudi da li je jedna religija dio jedne države ili ne.

Granice između politike i religijskih pitanja

Ako se religija, koja god to religija bila u pitanju, koristi kao izgovor za činjenje krivičnih djela ili krši Ustav, onda je to zadatak za policiju i pravosuđe. Jer nijedna religija nije iznad zakona. Ali sve drugo se o pitanjima vjere ne tiče politike. Ovo je također rezultat evropske istorije, koja je još od prosvjetiteljstva odvojila državu od religije.

Horst Seehofer to sve zna. I ukoliko se i uprkos tome ponaša drugačije, onda mora biti spreman na kritiku. To nema ništa s tim da se u Njemačkoj ne smije reći ono što se misli, kao što neki tvrde. U ovoj zemlji možete sve reći! I Horst Seehofer ovu slobodu koristi veoma često. To se može podnijeti. Ali isto tako Seehofer i njegove pristalice moraju podnijeti da postoji i drugačije mišljenje. U svakom slučaju, mislim da u ovom vremenu, u kojem desničarski populisti sjede u Bundestagu, a umna žestoka potpaljivanja postala dio svakodnevnice u društvenom diskursu – u ovom vremenu političari iz demokratskih stranaka moraju poslati drugačiji i jasan signal: signal poštovanja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android