Policija u SAD-u: Malo priče, puno pucanja

Edwin Roessler je u Okrugu Fairfax tek bio imenovan na mjestu šefa policije kada je u pucnjavi ubijen jedan muškarac. Metak koji ga je ubio bio je ispaljen oružja jednog od Roesslerovih službenika. Građani su izašli na ulice prosvjedujući protiv nasilja i Roessler je shvatio da mora mijenjati kurs. Njegovih 1.300 službenika koji su položili policijsku prisegu morali su početi drugačije razmišljati obavljajući svoj posao.

Do spomenute pucnjave je došlo u kolovozu 2013., točno godinu dana prije smrti Michaela Browna, tinejdžera crne boje kože kojega je u Fergusonu ustrijelio jedan bijeli policajac. Od tada s druge strane Atlantika ne prestaju stizati vijesti i izvještaji o Afroamerikancima muškoga spola koji postaju žrtve nasilja policijskih službenika, izvještaji koji su na svjetlo dana iznijeli očito duboki razdor koji vlada između policije i jednog dijela američkog društva. Zahtjevi za reformama policije su postajali sve glasniji. Nakon incidenta u Okrugu Fairfax tamošnja je policija počela samoinicijativno preispitivati svoj odnos prema uporabi oružja i praksu "brzog potezanja pištolja". Službenici su dobili zadatak da nauče kako vratiti izgubljeno povjerenje građana i bolje im služiti.

Policijska izbobrazba je jedan od najproblematičnijih aspekata za one koji bi htjeli reformirati policiju u SAD-u. Razlog tome je prije svega taj što se koncept izobrazbe od savezne države do savezne države uveliko razlikuje. Trajanje obuke tako varira od nekoliko tjedana do šest mjeseci. Prema riječima Lauta Setha Stoughtona, jednog bivšeg policijskog službenika, postoji vrlo malo istraživanja koja se bave različitim vrstama policijske obuke i načinima koja je ona provedena u praksi. "Često ne znamo koliko je ona efikasna i je li jedna vrsta treninga bolja od druge", upućuje.

Dvije savezne države - dva različita standarda

S obzirom na takvu situaciju može se dogoditi da su dva policijska službenika koja rade u dvije susjedne policijske uprave prošla kroz potpuno različitu obuku. "I njezina kvaliteta može biti potpuno različita", dodaje Stoughton. Neki budući policajci tako u simuliranim situacijama uče kroz praktične vježbe kako bi se trebali ponašati u datom trenutku. Neki to uče kroz predavanja. A k tome još treba dodati da sve policijske uprave nemaju dovoljno novca za kvalitetnu obuku.

Nakon događaja u Fergusonu američki je predsjednik Barack Obama dao nalog jednog radnoj skupini da sastavi izvještaj o radu policije u 21. stoljeću. U njemu se preporučuju kvalitetnija izobrazba službenika, više transparentnosti i razmjene informacija. Reakcije na ove prijedloge su do sada bile vrlo suzdržane. Od više tisuća policijskih institucija u zemlji, samo je nekoliko stotina pokazalo interes za njih. među njima je bio i Okrug Fairfax. Glavni inspektor Richard Perez se u njemu zalaže za reforme.

Perez se zalaže prije svega za više transparentnost. A to znači veću dostupnost informacijama i objavljivanje video-zapisa pucnjava u kojima je sudjelovala policija. Drugi aspekt koji ga zanima je deeskalacija. Cilj takvog treninga bi bio primjenjivanje različitih tehnika kojima bi se spustila napetost u određenim situacijama te spriječila ili ograničila uporaba vatrenog oružja. Perez se informirao o novim metodama koje bi njegove službenike mogli za to obučiti. Puno toga što oni sada uče dolazi iz programa koji se zove T3 (Tact, Tactics and Trust), "takt, taktika i povjerenje", izrađenom prema idjei sociologa i bivšeg policajca iz savezne države Washington Johnatana Wendera.

Takt, taktika i povjerenje

Jedna od prvih stvari koje Wender želi prenijeti sudionicima u programu T3 je nužnost razumijevanja druge osobe i svijest o tome da ju se nikada ne smije poniziti: "Ljude na ulici ne smeta nazočnost policije pod oružjem. Oni shvaćaju da to tako treba biti. Ali policiji ne mogu oprostiti kad ih ponižava."

Deeskalacija je jedna od brojnih metoda koja se može primijeniti u osjetljivim i opasnim situacijama. Wender tvrdi da je trening efikasniji što instruktori više u njega uključe znanost. On smatra da je danas prije svega važno službenike naučiti kako funkcionirati pod stresom. Po njegovom mišljenju mnogi od njih žive u stalnom strahu: "Budnost je važna, ali pretjerana budnost je disfunkcionalna. Ona ljude navodi da rade gluposti." Pritom, ukazuje Wender, najviše američkih policajaca još uvijek umire u prometnim nesrećama.

Tradicionalno u policijskim obukama na prvom mjestu stoji sigurnost službenika. Budući policajci u prosjeku provode 60 sati na vježbama pucanja, a samo 10 i manje sati trenirajući socijalnu interakciju i psihološke sposobnosti.

Stephen Bigelow, policijski službenik iz Washingotna predaje na policijskoj akademiji i zna gdje su granice mogućnosti. I on, kako kaže u razgovoru za DW, vjeruje da bi policajci trebali učiti donositi odluke u stresnim situacijama. Do nekih pucnjava je u prošlosti došlo jednostavno zato što je dvoje ljudi bilo nervozno i što su se krivo razumjeli.

Premalo novca i volje

U Okrugu Fairfax pitamo bi li se model obuke koji se provodi tamo mogao provoditi i u drugim policijskim školama. Pritom treba, međutim, reći da je u odnosu na druge okruge, u Fairfaxu stopa kriminala znatno manja. A to igra veliku ulogu. U gradovima poput Baltimorea i Chicaga gdje se problemi često koncentriraju na rubnim skupinama društva teže je uvesti nove programa i zato što policijske vlasti tamo nemaju novca za kvalitetnu obuku. Johnatan Wender zato rezignirano zaključuje kako najbolju obuku dobivaju policajci u onim općinama koje su najbogatije: "Oni kojima bi ona bila najpotrebnija imaju najlošiju."