1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Policija i politika

Kako protjerati politiku iz policije? Pitanje na koje niko ni u Sarajevu ni u Briselu trenutno nema odgovor

I jedna i druga strana se slažu da je neodrživo sadašnje stanje u kojem policajac iz federalnog dijela Sarajeva ne može lopova juriti dalje od granice sa istočnim dijelom grada koji administrativno pripada Republici Srpskoj. Rezultat takvih apsudra je svakodnevni porast kriminaliteta svih vrsta, uključujući i jedan koji je odavno već postao gotovo rekreativno-zabavna aktivnost lopova: riječ je o krađi automobila u jednom i bezbolnoj preprodaji u drugom entitetu gotovo bez posljedica ili sa smiješno blagim sankcijama svakog dvijestotog kriminalca koji dolija do pritvora.

Predsjedavajući Komisije za reformu bh. policije, visoko-motivirani Belgijanac Vilfred Martens koji se već godinama bavi Balkanom, vodio je krajem prošlog mjeseca sve najviše policijske predstavnike Bosne i Hercegovine na oglednu parcelu u svojoj zemlji, u kojoj je, zahvaljajuću istorijskoj koincidenciji i ogromnoj sreći, danas i sjedište Evropske unije, Nato-a i još oko 2000 drugih međunarodnih organizacija, institucija i najvećih svjetskih kompanija. Policijski zvaničnici entitetskih policija i državnog ministarstva sigurnosti vratili su se kući prenapučeni pozitivnim impresijama iz evropske prijestolnice koja, korak po korak, preuzima lidersku poziciju i od mnogih poznatih šoping-centara u Evropi.

Niko od lokalnih novinara ili političara u BiH, međutim, nije ukazao na činjenicu da se upravo belgijska policija godinama uzimala kao literarni primjer neefikasnosti, jer je kao i bosansko-hercegovačka danas, bila organizirana na regionalnom i lokalnom novu, što je van svake sumnje bilo temeljnim razlogom za cvjetanje pedofilije, međunarodne ilegalne trgovine i domaćeg organiziranog kriminala. Belgiji je trebalo da se desi cijela serija monstruoznih umorstava maloljetnih djevojčica u gotovo očiglednim pedofilskim mučilištima da bi, pod nezapamćenim pritiskom javnosti, prije dvije godine pristupila organizaciji policije na federalnom novu. Na to su je natjerali i frapirajući podaci o porastu saobraćajnih nesreća i nemotiviranost lokalne policije da se bavi izvan-regionalnim kriminalnim slučajevima. Nakon reforme, žandarmerija i lokalna policija su dobile novo ustrojstvo, povjerenje javnosti se postepeno vraća, a u ruke policije je dato i novo pooštreno kazneno zakonodavstvo.

Da li je takav model primjenjiv i u Bosni i Hercegovini? Vilfred Martens i dva vodeća funkcionera Evropske komisije - Havijer Solana i Kris Paten misle da jeste. Većina resornih ljudi u Federaciji misli slično, dok prvi policajci u Republici Srpskoj smatraju da bi to bila još jedna neželjena manifestacija centralizacije već, kako u Banja Luci misle, prekomjerno centralizirane države.

Zbog takve podvojenosti, državna komisija za reformu policije ni prošlog četvrtka nije uspjela napraviti iskorak iako bi po planu, do sredine decembra trebala ponuditi prijedlog novog ustrojstva. Evropska unija i njen specijalni predstavnik za reformu policije, smatraju da upravljanje policijskim sistemom mora biti jedinstveno na novu države, a da operativni zadaci mogu biti decentralizirani na pet regionalnih centara: u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli i Banja Luci.

Iz Republike Srpske, međutim, još uvijek ne dopiru signali podrške ni ovakvoj organizaciji. Štaviše, horski su se uskladili i pozicija i opozicija u dokazivanju da bi, nakon nedavne centralizacije vojne komande, centralizacija policije bila pretposljednji čin potpunog dokidanja ovog državotvornog entiteta koji čak i u svom imenu ima ustavno-pravno neobjašnjivo svojstvo republike. Posljednji korak takvog rastakanja Republike Srpske bi, razumije se, bilo dokidanje postojećeg Dejtonskog ustava. Imajući u vidu upornost Evropske unije da neke svoje višegodišnje promašaje popravi do dolaska evropske vojne misije u Bosnu i Hercegovinu početkom narednog mjeseca, čak i nadprosječno demokratizirani član bh. Parlamenta iz RS, dr Nikola Špirić, rezignirano je ovih dana izjavio da bi vlasti ovog entiteta trebale napokon javno priznati da su izgubile bitku za Republiku Srpsku i da se trebaju povući. Iako je Špirić potpredsjednik najjače opozicione partije u RS – Saveza nezavisnih socijal-demokrata, njegova izjava se u Banja Luci ne tumači samo kao konkurentsko podrivanje vladajuće koalicije, već kao ozbiljno upozorenje da se, možda, došlo do kraja s ustupcima međunarodnoj zajednici.

Niko se, međutim, od političara u manjem entitetu ne utrkuje s argumentima koji govore o prednostima reorganizacije policije po građanina-pojedinca, građanina koji najčešće nije siguran, koji najčešće ne zna kome da se obrati za pomoć i koji je najčešće prepušten vlastitoj snalažljivosti kada je ugrožen. U tome je vjerovatno i glavni odgovor na pitanje zašto je u BiH toliko ličnog naoružanja i zašto sve dosadašnje akcije dobrovoljne predaje oružja ne donose očekivane rezultate. Nakon nedavnog rata, narod ne vjeruje više nikome, a pogotovo razjedinjenoj policiji koja je prepuna politike. Motiv za ujedinjenje policijskih snaga morala bi imati i sama policija, jer više od 9% javnih prihoda, godišnje se troši na finansiranje policije, a plate policajaca i policijskih oficira su i dalje mizerne. Rješavanje problema usitnjenosti policijskih formacija, pravednost prema 5000 prekobrojnih u policijskoj uniformi i zatvaranje slavina neracionalnog trošenja – preduslovi su za jaku, efikasnu i visoko-motiviranu sigurnosnu strukturu zadovoljnih policajaca, koji će služiti građaninu i državi, a ne vlastitoj naciji i politici.

  • Datum 19.11.2004
  • Autor Zekerijah Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AXm8
  • Datum 19.11.2004
  • Autor Zekerijah Smajić
  • Štampaj Štampaj ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/AXm8