Pogled staklenog oka

Okvir u kojem se dešava radnja je slučajan susret Petra, izbjeglice iz Bosne i Hansa, bečkog penzionera, do kojeg dolazi u parku zološkog vrta bečkog Schönbrunna. Željan emocionalne blizine, Petar Hansu pokušava ispričati svoju životnu priču, punu traumatskih iskustava; kako iz rata, tako i iz života sa njegovom austrijskom suprugom Gaby. Tako Petar pri pokušaju uspostavljanja kontakta često gubi kontrolu i postaje agresivan, dok Hans, penzionisani službenik austrijskog Ministarstva unutrašnjih poslova, ne pokazuje interes za Petrovu priču i želi samo uživati u miru zološkog vrta. No, iako naizgled stabilan i sređen i Hans u sebi nosi moralne dileme, koje u raspravi sa Petrom izlaze ne vidjelo i postaju sve prisutnije, tako je nesporazum neizbježan i gotovo nužno vodi tragičnom završetku, objašnjava autor teksta i reditelj, Predrag Pocrnja. „Ta situacija susreta dva poptuno različita svijeta je jaka sama po sebi, a sa druge strane meni je bila prihvatljiva jer se i ja nalazim u situaciji emigranta koji živi dugo u Austriji i koji takve situacije može često da osjeti i primjeti i da u njima učestvuje. Tako da je to jednostavno jedna snažna inspiracija i potreba da pokušaš nekako razotkriti tajne tih nesporazuma koji nastaju u ljudskim kontaktima, svakodnevno, a pogotovo u nekim ekstremnim situacijama“, objašnjava Pocrnja.

Ekstreman lik

Nesporazum između Petra i Hansa je taj da Hans najprije pomišlja da je Petar kradljivac, te se iz situacije u kojoj se našao pokušava izvući nudeći mu novac i obećavajući mu pomoć da nađe bolje zaposlenje. Petra to dodatno iritira, i nakon što postaje fizički nasilan on u jednom trenutku čak poseže za oružjem, te na taj način primorava Hansa da ga sasluša. Lik Petra, traumatizovanog i razočaranog izbjeglice iz Bosne, igra Markus Zett:„Svaki glumac je sretan kada mu se ponudi uloga poput Petra, jer se radi o jednom ekstremnom liku što je, glumački posmatrano, veliki izazov. Sa druge strane, uloga je zahtjevna jer čovjek u sebi mora naći odgovor na pitanje zašto je Petar zapravo tako ekstreman u svojim nastupima. Odgovor je taj da on jednostavno očajnički traži ljubav i ljudsku blizinu, a to je opet stanje kojem se ne mora naći isključivo jedan doseljenik, koji je kroz rat doživio strašne gubitke i koji se mora snaći u jednom novog govornom području i novom svijetu, već je to stanje koje djelimično i u različitim dozama poznajemo i prepoznajemo medju svima nama“, objašnjava Zett.

Emocionalni slom

Nakon što u potrazi za ljudskom blizinom očajnički posegne za oružjem, Petar doživljava trenutni emocinalni slom i plačući dopušta Hansu da ga napusti. Međutim, u tom trenutku, koji je prema autoru ključni momenat predstave, Hans se ipak odlučuje da sasluša Petrovu priču, što po Peteru Melzeru, koji je u ulozi Hansa, govori i o unutrašnjim dilemama i problemima naizgled stabilnog i staloženog penzionisanog austrijskog državnog službenika.

„Hans zapravo takođe ima veliko srce, misli da može pomoći i u pojedinim trenutcima zaista želi pomoći. Sa druge strane, očigledno je da je i on na neki način izgubljen, da takođe ima problema sa kojima ne želi sa se suoči i da svoju savjest smiruje baveći se dobrovoljno humanitarnim radom. On tako ne mora razmišljati o tome da li je npr. sretan u braku i u životu uopšte. U principu i on traži razgovor i ljudsku blizinu, tako ova dva svijeta, iako naizgled potpuno različita, imaju iste probleme, što i priči daje jednu univerzalnu dimenziju“, objašnjava Melzer.

Stakleno oko

Priča koju nakog toga Petar priča počinje vicem koji se dešava u nacističkom koncentracionom logoru i u kojem jedan oficir SS-a jevrejskom zatvoreniku obećava život ukoliko ovaj pogodi koje njegovo oko je stakleno. Zatvorenik pogađa, oficir ga pošteđuje gasne komore, ali jevrejskog zatvorenika pita na osnovu čega je pogodio koje njegovo oko je stakleno. Zatvorenikov odgovor: „Vidio sam da u njemu ima nečeg ljudskoga“! Dalje u tekstu, Petar u jednom trenutku kaže kako vjeruje da zatvorenik nije zapravo pogodio, ali da je na odluku da ga poštedi smrti, oficira nagnala ljudskost, koje mora biti čak i u jednom nacističkom oficiru. Autor predstave, Predrag Pocrnja, objašnjava. „Svaki čovjek stavlja na kušnju neki svoj unutarnji identitet o kome možda i malo zna. Hans ima najednom priliku da bude čovjek. Da pomogne nekome ko je nekoliko trenutaka ranije bio surov prema njemu. Da ne bude kukavica, da jednom u životu pokaže neku snagu i hrabrost i neku svoju moć, neku osjetljivost na tuđu patnju“. Predstava ipak završava tragično, pod ponovnim agresivnim izljevom emocija, Petar kuša Hansov moral i gine od metka iz pištolja koji je sada u Hansovim rukama, a nekoliko trenutaka kasnije, svjestan činjenice da je počinio ubistvo, ponovo sabrani i naizgled sređeni austrijski državni službenik u penziji, briše sve svoje tragove i nestaje sa scene. Schönbrunner Story ili Pogled staklenog oka, sarajevskog autora i reditelja Predraga Pocrnje rađena je po uzoru na pozorišni komad Zoo Story Edwarda Albee-a, a trenutno je na reportoaru bečkog WUK-a.

Autor: Emir Numanović

Odg,. urednici: Belma Fazlagić Šestić i Svetozar Savić