Pobunjenici bi morali da predaju Alep!

Istočni Alep je pred padom. Ovaj dio nekadašnje sirijske ekonomske metropole je od 2012. u rukama pobunjenika. Sada pak, nije više pitanje mjeseci ili nedjelja, već samo pitanje dana kada će pobunjenici tamo biti potučeni i grad ponovo u potpunosti biti u rukama vlastodršca Bašara al Asada.

Iznenađujuće je kojom brzinom su pobunjenici kvart po kvart predavali u ruke Asadovim jedinicima. Skoro da niko nije računao s tim da bi njihov otpor napadačima tako brzo mogao kolabirati. Jer, samo prije nekoliko mejseci pobunjenicima je uspjelo da naprave mali proboj u obruču. To je u jednom trenutku izgledalo kao da bi mogli uspjeti da nanesu težak poraz Asadovom režimu.

Ali, onda se dogodilo upravo suprotno. A razlog je taj što je istočni Alep već mjesecima odsječen od spoljnog svijeta, skoro da više nema ni hrane ni pića. Izložen je neprekidnim napadima borbenih aviona praćenim, takođe neprekidnom, artijeljerijskom vatrom, ciljanim napadima na bolnice i klinike koje su ili oštećene ili uništene.  A to je iscrpilo i najiskusnije borce koji pružaju otpor u istočnom Alepu. A svakom u ovoj enklavi to je život pretvorilo u pakao.

Ujedinjene nacije su se stalno žalile na Asadovu užasno brutalnu, srednjovjekovnu taktiku, kojom krši ljudska prava ali koja ima dejstvo. Asad je uz podršku Rusije i Irana ostvario odlučujuću prednost koju u potpunosti koristi. 

Između frontova se nalazi civilno stanovništvo, zapravo više hiljada ljudi, koji ili nisu htjeli ili nisu mogli da pobjegnu. I to što pobunjeničke enklave, u kojima žive, postaju sve manje je bukvalno omča koja im se sve više steže oko vrata. Sa svakim danom konstantnih borbi postaje sve uža i uža.

Sudbina Alepa je odlučena i više ju je nemoguće promijeniti. Opozicija je izgubila ovaj grad. Pobunjenici nemaju više mogućnosti da vojno okrenu situaciju u svoju korist. Tako da svaki novi otpor Asadovim trupama zbog toga nema koristi.

Ono što je sigurno jeste to da niko ne zna šta čeka ljude, kada se pobunjenici jednom predaju. Mučenja, otmice, osvete - sve to nije isključeno. Sigurno je i to da će Asad nastaviti da bez milosti bombarduje ako pobunjenici nastave borbe. U tom slučaju su ugroženi životi desetina hiljada ljudi. Zbog toga bi pobunjenici u Alepu morali da se predaju. Oni to duguju civilima. Bolje užasan kraj nego užas bez kraja.