1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Pobjede i porazi Yassera Arafata

Palestinski predsjednik Yasser Arafat je sinoć preminuo u pariškoj bolnici. Šokirao je svijet kada je 1974-e godine opasan pištoljem umarširao na sjednicu Ujedinjenih nacija. Samo 20 godina kasnije se cijeli svijet radovao kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za mir. Yasser Arafat je stalno mijenjao taktiku ali je njegov cilj 60 godina bio i ostao isti - uspjeh "palestinske stvari". Birgit Kaspar govori o uspjesima i porazima Yassera Arafata.

Fotografija koja će mnogima ostati u sjećanju

Fotografija koja će mnogima ostati u sjećanju

Mnogima će u ostati u sjećanju odlučno lice starog, sijedog muškarca u svjetlosti plamena svijeće, umotanog u crno-bijelu kefiju. Yasser Arafat je ponovo postao heroj palestinskog i arapskog svijeta u vrijeme kada je pod prijetnjom izraelskih tenkova i snajpera vladao samo malim prostorima svog sjedišta u Ramalahu. Opet je bio Abu Amar, borac za oslobađanje Palestinaca. Imao je ulogu koja mu je bolje pristajala od uloge predsjednika autonomne uprave. Mirovni sporazum iz Osla je bio pred raspadom i Arafat je bio užasnut time šta svijet sve dopušta:

"Moram pitati cijeli svijet, predsjednika Busha i Ujedinjene nacije: Da li je prihvatljivo da ja više ne smijem izaći pred vrata? Da li je to prihvatljivo?"

To će imati posljedice za mirovni proces koji je čovjeka rođenog 1929 u Kairu, trebao dovesti do ostvarenja sna. Arafat je želio u istoriju ući kao predsjednik nezavisne države Palestine:

"Država Palestina će postojati. Niko sunce ne može prekriti dlanom."

Čovjek koji je posljednjih godina često bio bolestan i iscrpljen, morao je pretrpjeti mnogobrojne poraze, za koje ni on sam nije bio potpuno nevin.

Nakon što je on 1969-e preuzeo vodstvo nad Palestinskim oslobodilačkim pokretom, pokret su skoro svi u svijetu zbog mnogobrojnih atentata i otimanja aviona smatrali terorističkom organizacijom. Arafat je 1970-e godine protjeran iz Jordana, a 1983-e iz Libana.

Tek uspješni tajni pregovori iz Osla od 1993-e godine su mu bar privremeno donijeli međunarodno priznanje i Nobelovu nagradu za mir. Nakon toga slijedi trijumfalni povratak u Gazu i 1996-e godine izbor za predsjednika autonomne uprave. Korupcija je bila sveprisutna u organima uprave, a Palestincima je iz godine u godinu bivalo teže i to ne samo zbog izraelske politike izolacije.

Nakon ubistva tadašnjeg izraelskog premijera Jitzhaka Rabina 1995-e godine, zaustavljen je mirovni proces. Arafat je izgledao sve sumnjičaviji. Strastveno je apelovao i zatražio od Izraelaca da okončaju dugogodišnje neprijateljstvo:

"Dajte da stvarnom saradnjom ostvarimo mir. Dajte da svojoj djeci obećamo zlatne dane, dajte da palestinski i izraelski roditelji budu sigurni da će im djeca čitava doći kući. Dajte ljudima da vode normalan život u kojem mogu uživati u slobodi i sigurnosti. Život koji bi svima nama omogućio da ubiremo plodove razvoja i bogatstva naše Svete Zemlje."

U julu 2000-e u Camp Davidu je postalo jasno da su pozicije Izraelaca i Palestinaca još uvijek daleko jedna od druge. Prvi put Arafat nije popostio američko-izraelskom pritisku. Uslijedila je druga Intifada koja je izrasla u pravi rat između Izraelaca i Palestinaca. Abu Amar je djelimično gubio kontrolu, militantni Palestinci su uzimali zamah, a ogromna izraelska vojna ofanziva je procesu u Uslu zadala posljednji udarac.

Arafat, koji je iza sebe ostavio suprugu i kćerku će u istoriju ući kao čovjek koji je uspio ubijediti svijet da Palestinci imaju pravo na sopstvenu nezavisnu državu. Kada god da se to pravo ostvari.