1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Početak ere nestabilnosti

Izvještaj Minhenske konferencije o sigurnosti svodi negativan bilans za proteklu godinu i baca mračan pogled na narednu godinu za koju se očekuje da će biti godina kriza.

Bilo bi nefer tvrditi da autori ovogodišnjeg izvještaja o Sigurnosnoj konferenciji u Minhenu neće pokušati da predstave nekoliko pozitivnih stvari. U svakom slučaju bila je to godina, prožeta brojnim krizama, koje su, umjesto da se riješe, stalno eskalirale. Malo pozitivnih događaja moglo bi se ovako skicirati: Nešto manje od 10 posto stanovništva na svijetu danas živi u ekstremnom siromaštvu. To je drastično smanjenje u odnosu na brojke prije 25 godina. Tada je 40 posto ljudi na planeti Zemlji živjelo u ekstremnom siromaštvu.

U Parizu je potpisan Sporazum za suzbijanje klimatskih promjena. I sa Bliskog istoka stižu pozitivne vijesti. Sa Iranom je, nakon godina teškog pregovaranja, postignut sporazum o atomskom programu.

Konflikti bez granica

Ali, ako izuzmemo ova tri pozitivna razvoja situacije, u svijetu su konflikti porasli. Šta ih čini tako opasnim je činjenica da se stalno prebacuju u druge zemlje. Najbolji primjer za to je Bliski istok. Rat u Siriji razvio se u krizu koja se proširila na druge zemlje. Srednjoročno gledajući moglo bi se desiti da sve postojeće granice država na Bliskom istoku dođu pod znak pitanja. A to znači da se rat stalno širi. Rat u Siriji je osim toga postao glavni pokretač svjetske izbjegličke krize. Tako je 2015. godina donijele najveći broj izbjeglica, koji je zabilježen od okončanja Drugog svjetskog rata. Primjer za to je rat sa tzv. Islamskom državom, koji prelazi granice više zemalja. U nestabilnim državama, gdje postoje zone u kojima vlada vakum vlasti i moći, Islamska država je proširila uticaj i to daleko izvan teritorija Iraka i Sirije, na kojima je nikla. IS koristi najnovije metode i načine komunikacije a napadima u Parizu je pokazao da je spreman da za svoje ciljeve iskoristi i otvorene granice Evropske unije.

Evropa nije ugrožena samo islamističkim terorizmom. A sigurnost kontinenta je još uvijek neizvjesna. Konflikt u Ukrajini još uvijek nije riješen a političko jedinstvo Evrope postaje veliki izazov s obzirom na dramatični priliv izbjeglica i esktremne razlike u mišljenju o tome kako se prema tome ophoditi, kaže se u izvještaju. Uz svo zlo, bilježi se i oživljavanje nacionalizma čija je posljedica opasnost za slobodnu zonu Šengena. U izvještaju se kaže da je do rješenja za sve te krize teško doći. Razlog tome je s jedne strane pasivnost unutar evropskih vlada a s druge bezobzirno ponašanje nekih pojedinačnih zemalja.

Evropi nedostaje zajednička sigurnosna i vanjska politika

Jedan od glavnih razloga za najnoviju eskalaciju je što su se Sjedinjene Američke Države, kao glavni krizni menadžer, povukle. U najmanju ruku kada su u pitanju dva konflikta u Ukrajini i Siriji, Vašington ima manje važnu ulogu nego u ranijim konfliktima. Evropa, koja se do sada uvijek predstavljala kao solidaran igrač na međunarodnoj sceni, pokazuje da je propustila da etablira kredibilnu vanjsku i sigurnosnu politiku, predviđenu Lisabonskim sporazumom. Sada će vanjsku politiku pregaziti

spor oko izbjegličke krize i drugi problemi.

Ova nespremnost ili nesposobnost najvažnijih zapadnih sila da imaju jaču ili vodeću ulogu na međunarodnom planu dovela je do nastajanja vakuma u različitim međunarodnim konfliktima.To otvara potencijal za veće krize. Moglo bi se reći da od okončanja Hladnog rata nikada nije bio veći rizik nehotične eskalacije, kaže Tobias Bunde, jedan od autora izvještaja o stanju sigurnosti u svijetu.

Prijeti li još jedan konflikt?

I odnosi između Rusije i evropskih zemalja i dalje su opterećeni. Na Bliskom istoku odnosi između Irana i Saudijske Arabije ne mogu biti gori. Nedostaju samo još direktna vojna konfrontacija, kaže se dalje u izvještaju. Naglo su porasle i napetosti između Rusije i Turske. U Aziji je ekspanzionistička vanjska politika Kine izazvala nemir. Tamošnje zemlje priželjkuju veći angažman SAD-a.

Rezultati izvještaja o sigurnosti i perspektivama ostaju mračne. 2016. godina biće najvjerovatnije godina ne samo poraslog rizika već i vojnih konfrontacija. Vlada nesigurnost i u pogledu promjena u društvu. To je početak jedne nestabilne ere na međunarodnom planu. Teško je dati odgovor na pitanje kako se treba ponašati međunarodna zajednica. Uzajamno priznanje i zajednička akcija bile bi dobar početak, zaključuje Bunde u izvještaju o sigurnosti za 2016. godinu.