Plan za hapšenje ili kupovinu vremena?

Kako prenose srbijanski mediji uprkos interesu javnosti za Akcioni plan suradnje Srbije sa Haškim tribunalom njegov sadržaj neće biti dostupan javnosti. Premijer Srbije, Vojislav Koštunica o planu je samo kazao: „Novo i važno u ovom planu je da mi želimo dogovoriti punu i transparentnu suradnju između Beograda i Haga. Isto tako i suradnju između naših službi u Beogradu i glavne tužiteljice.“

No, postavlja se pitanje što je u tom planu zaista suštinski novo? Nije li, naime, puna suradnja sa Haškim tribunalom uvijek bila preduvjet srbijanskom približavanju Europskoj Uniji? Predsjedavajući Vijeća ministara EU i finski šef diplomatije, Erki Tuomioja, kaže da na ovaj način Srbija otvara vrata ponovnom otpočinjanaju pregovora o Stabilizaciji i pridruživanju: “Pozdravljamo što je srbijanska Vlada imenovala koordinatora za Akcioni plan, kao i opunomočenika za potragu za ratnim zločincima i njihovom isporučenju u Hag. To će otvoriti put za punu kooperaciju tako da se ponovo mogu započeti pregovori o Stabilizaciji i pridruživanju. To će u svakom slučaju olakšati Srbiji put prema Evropi.”

Oli Rehn, komesar za proširenje Evropske unije, nije govorio o eventualnom novom terminu za ponovno otpočinjanje Pregovora. Rehn hoće akciju: “Od plana je, naravno, važnija akcija.”

Glasnogovornik Haškog Tribunala, Aleksandar Nikiforov, napominjući kako je mišljenje Haga da je Ratko Mladić u Srbiji, kaže: „Mogu reći da smo bili u kontaktu sa Beogradom i Briselom. S Beogradom smo razmjenjivali informacije i dali sm svoje sugestije za taj plan, šta bi trebalo biti u njemu kako bi on išao u pravom pravcu. I to je sve uzeto u obzir i plan je, kao što znate, prihvaćen sa zadovoljstvom u Europskoj Uniji – to je njihova procjena. No, za nas je ipak najvažnija implementacija. I to će potrajati. Za to treba određeno vrijeme da se vidi kako to radi. To mora da proradi, da bude nekih konkretnih rezultata. Ja ne bih rekao da je to pokušaj kupovine vremena. To izgleda kao ozbiljna stvar. Prihvaćena je većina naših sugestija tako da je to već pokazalo dobru volju».

Biljana Kovačević-Vučo, direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, kaže kako je jasno da EU, tražeći da se izruči Mladić ustvari traži da se stave pod kontrolu tajne službe:

«Ukoliko Akcioni plan bude takav da će staviti konačno te službe pod kontrolu, ali pod pravu kontrolu, ukoliko će dekriminalizovati te službe i očistiti od vrha do dna od onih koji su bili saradnici Slobodana Miloševića, najmračnijih ubica i najmračnijih krminalca u ovoj državi, a i sami su takvi, onda će to biti zaista uredu. Ja navijam da Akcioni plan to uradi i da Evropska unija u tom smislu kontroliše službe i da konačno dobijemo dekriminalizaciju ključnih poluga moći u ovoj državi. Međutim, ukoliko je Akcioni plan, što meni najviše smrdi na to, samo kupovina vremena, a nadam se da nije, onda je to samo gubljenje vremena i odlaganje problema».

Vojno-politički analitičar iz BiH, Neven Kazazović, kaže da je upravo osnovno pitanje da li Vlada Srbije ovim planom dokazuje da kontroliše sve dijelove tajnih službi. Ako se to pokaže tačnim onda se mogu očekivati i konkretni rezulatati. No, Kazazović kaže da se ovaj plan ne može porediti sa hrvatskim planom za hapšenje haškog optuženika Ante Gotovine:

“Moje je mišljenje da u ovom slučaju ipak to nije isto kao u pitanju Hrvatske, da je Srbija u drugoj poziciji, a ta druga pozicija zavisi od onoga što se događa na Kosovu. Drugim riječima, Mladić je zapravo jedna moneta za potkusurivanje i trgovinu između Srbije i Međunarodne zajednice. I sve dok traju pregovori oko Kosova teško da će Mladić završiti u Hagu. Postoje indicije da na neki način i Međunarodna zajednica pristaje na tu trgovinu i to je ono što je u cijeloj ovoj situaciji opasno. To nisu jasne indicije, ali moglo bi se reći da takve indicije postoje“.

Moglo bi se reći da je dvojba Srbije jasna: suradnja s Hagom ili nesurdanja s Europskom unijom? No, Biljana Kovačević-Vučo, kaže kako ne smatra da na čelu srbijanske Vlade uopšte postoji istinska opredijeljenost za približavanje Europskoj uniji, pa shodno tome ni suradnji s Hagom:

„Moje lično mišljenje je da Koštunica ne želi da se približi EU. On ne želi Evropu u smislu evropskih vrijednosti. To je strrano njegovoj ideologiji, njegovom ponašanju, njegovoj istoriji i njegovoj politici. Malo me čudi tolika popustljivost Evropske unije. Bez obzira što bih ja voljela da uđemo u Evropsku uniju, užasno se bojim te prevare, da to ne bude neka prevara, pa poslije još da bude gore. Tako je bilo i sa Ratkom Mladićem. Obećali su da će ga izručiti do određenog dana, onda je nastalo veliko razočarenje. Svi su u EU rekli kako ih je Koštunica prevario, a on je rekao kako to nikada nije ni obećao. Sada nudi neki akcioni plan i opet ide na neka obećanja i ja se bojim šta će onda biti sa nama ako se ne ispune ta obećanja?“