1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

„Pjevanje je moj život“

U bonnskom Bachovom horu, koji ima bogatu tradiciju, pjeva oko stotinu amatera. 2009. je obilježena 60-ta godišnjica od osnivanja hora. Od osnivanja do danas ostalo je malo aktivnih pjevača. Jedna od njih je Elsa Stiehl.

Else Stiehl već 45 godina pjeva u Bachovom horu u Bonnu

Else Stiehl već 45 godina pjeva u Bachovom horu u Bonnu

Procjenjuje se da sedam miliona ljudi u Njemačkoj svoje slobodno vrijeme provodi muzicirajući ili pjevajući u različitim horovima, orkestrima, ili jednostavno družeći se… Mnogi se, dakle, time bave amaterski. Pojedini eksperti kažu da je to zapravo najveći vid građanskog angažmana u zemlji. Prema navodima Njemačkog muzičko-informativnog centra, samo horovi godišnje održe više od 300.000 koncerata koje prati oko 60 miliona ljudi. Eksperti također kažu da pjevanje ne utiče pozitivno samo na raspoloženje, već je dobro i za opštu kondiciju, koncentraciju i socijalno ophođenje. Dobro je - kako za mlade, tako i stare.

Na početku je to bila neka vrsta zabave unutar familije

Else Stiehl sa albumom fotografija na kojem piše: mi

Else Stiehl sa albumom fotografija na kojem piše: mi

Na pitanje, kada je počela da pjeva u horu, Elsa odgovara: „To je bilo 9. septembra 1965.“ Pola ljudskog života pjevati u horu – zvuči kao rekord. Na samom početku to je bila neka vrsta zabave unutar familije: Elsa je, naime, u Bachovom horu nastupala zajedno sa svojim mužem, koji također ima moćan glas: „Poslije je u hor ušlo i još troje naše djece.“

Elsa, dakle, tu pjeva već 45 godina tako da bi razgovor o iskustvima i time šta je tamo sve doživjela mogao trajati tri sata. Tu je i album fotografija, pisma, zapisi i mnoge anegdote sa brojnih putovanja. Zvuči pomalo nostalgično kada danas ova 75-godišnjakinja priča o „nekadašnjim“ vremenima kada je hor za nju, i za mnoge druge, bio centar života, kao neka velika familija: „Putovali smo sa četiri autobusa za Južnu Afriku – u tri su bili članovi hora, a u četvrtom orkestar. Također smo pjevali i Božićni oratorijum usred ljeta u Riminiju. Mi svi na plaži, u dugim crnim odorama, i tu smo se dobro zezali. I to je zapravo tu zajednicu držalo zajedno.“ Elsa o svom hobiju kaže:

„Jednostavno si u pokretu, ideš na probu u 19:00, dolaziš kući u 22 sata, pišeš pisma – i to te čini svježim i vedrim.“

Pjevati - to je nešto kao "za dušu i tijelo"

Bachov hor u Bonnu prilikom obilježavanja 45-godišnjice od osnivanja

Bachov hor u Bonnu prilikom obilježavanja 45-godišnjice od osnivanja

Već 30 godina Elsa također prodaje i karte za koncerte. Još uvijek u horu sjedi ili stoji u prvom redu kao što to pokazuju i nekadašnje fotke. Kaže da je to slučajno. Uostalom, bilo je mnogo onih koji nisu htjeli biti u prvim redovima. Pjevati za nju – to je nešto kao: „…za dušu i tijelo, rekla bih.“

U Bachovom horu su ostala samo još dva člana koji su tu od njegovog osnivanja. Sve više dolazi mladih ljudi, kojima hor više nije toliko važan u životu, tako da je i manje koncerata nego ranije. Elsa kaže da su se vremena promjenila: „Nadam se da će me moj glas još dugo poslužiti i da ću i dalje tu ostati. U svakom slučaju bio je to jedan dio mog života, ova predivna pjevanja.“

Autori: Cornelia Rabitz / Senad Tanović

Odg. urednica: Zorica Ilić