Piranski zaljev: strogo kontrolirani incidenti

Nakon nekoliko burnih dana u Piranskom zaljevu zavladalo je zatišje. Razlog je loše vrijeme, zbog kojeg hrvatski i slovenski ribari nisu isplovljavali, ali i činjenica da se hrvatsko-slovenski arbitražni spor preselio na diplomatski teren. No napetost je ostala, a taj je dojam pojačavala prisutnost hrvatske policije u Savudriji, ali i slovenske policije na slovenskoj strani granice, uz živopisne Sečovljanske solane, koje su u povijesti često bile predmet političkih sporova i ratova, u vrijeme kada je sol bila dragocjena sirovina i strateška roba.

Hrvatski ribari, koji su u savudrijskoj ribarskoj lučici tog dana čistili mreže pripremajući se za sljedeće isplovljavanje, kad se popravi vrijeme, ipak nisu skrivali zadovoljstvo. Najavljene drakonske kazne Ljubljane hrvatskim ribarima zbog ribarenja u "slovenskom moru" u Piranskom zaljevu nisu stigle na njihove kućne adrese.

Danilo Latin, neformalni glasnogovornik savudrijskih ribara, vjeruje i da neće. "Slovenska strana imala je dovoljno vremena od 30. prosinca da dostavi kazne ako je to namjeravala. Mislim da se ipak radilo samo o prijetnjama, koje se, srećom, ne ostvaruju. Zaključujem da su shvatili kako ipak ne postoje zakonske osnove za kažnjavanje hrvatskih ribara", optimističan je Latin, koji je godinama, silom prilika, neposredno uključen i upućen u dugogodišnji neugodni spor.

Vjeruje kako je u slučaju najavljenih slovenskih kazni ipak bilo presudno nepostojanje prihvaćene i usuglašene granice na moru, koja je u svakoj pravnoj državi preduvjet za sankcioniranje nedopuštenog prelaska granice.

Uz jedan ribarski - dva policijska broda

Hrvatski ribari u Savudriji ne skrivaju zadovoljstvo ni kada je riječ o potpori i zaštiti policije. Proteklih mjeseci i osobito tjedana policija je stalno povećavala prisutnost u spornom akvatoriju. U trenutku našeg boravka u savudrijskoj su lučici bila privezana tri policijska broda. Ribari nam objašnjavaju da policijski brodovi, zaduženi za brigu o granici, nisu stalno uz crtu sredine u Piranskom zaljevu.

To, kako kažu, nije ni potrebno, premda je granica u Piranskom zaljevu trenutačno jedna od najnadziranijih granica u ovom dijelu svijeta. Postoji, naime, stalan video nadzor tog područja, a snimke s ovog područja prate se u centrima u Puli i u Zadru. Policijski brodovi stoga isplovljavaju prema potrebi, odnosno kad treba pratiti ribarske brodove.

A ribari više uopće ne izlaze na more u tom dijelu Jadrana bez policijske pratnje. Ribarsku brodicu prate dva policijska broda: prvi u slučaju dolaska slovenske policije staje, kažu nam ribari svojim rječnikom, "po krmi" ribarskog broda, a drugi se policijski brod, gliser, približi hrvatskom ribarskom brodu, onemogućavajući slovenskom policijskom brodu da priđe hrvatskoj brodici i ostvari fizički kontakt.

U tom trenutku slovenska policija megafonom i upaljenim rotacijskim svjetlima upozorava hrvatske ribare da su u "prekršaju", odnosno u "slovenskim vodama", dok istodobno hrvatska policija upozorava posadu slovenskog policijskog broda da je ona u "prekršaju"

Instrukcije o izbjegavanju incidenata

Unatoč potencijalno konfliktnoj situaciji, prema kazivanju naših sugovornika, između hrvatske i slovenske policije na moru ne dolazi do stvarnog konflikta. Policijski brodovi, i hrvatski i slovenski, obično ostaju na istom mjestu još neko vrijeme, dok ribarski brod ne spusti ili pokupi svoje mreže, nakon čega se svi mirno razilaze. Slovenska se policija okreće i vraća u Piran, dok hrvatska prati hrvatske ribare na njihovom putu u Savudriju. Očito je, dakle, da se svi dobro kontroliraju i prate instrukcije o izbjegavanju incidenata. Takve instrukcije, objašnjavaju nam, policija dobiva i na jednoj i na drugoj strani. Jer da nije tako, sigurno bi dolazilo do sukoba.

U sličnim situacijama u prošlosti, kada se radilo o talijanskim ribarima zatečenima u krivolovu, uzapćenje (privođenje) njihovih brodova nije bila rijetkost. U daljoj prošlosti, u vrijeme bivše države, bilo je i tragičnijih slučajeva, kada se s jugoslavenskih policijskih brodova pucalo na talijanske krivolovce, a bilo je i stradalih.

Savudrijski ribari priznaju da nije lako ribariti u ovakvim uvjetima, pod stalnim nadzorom policijskih brodova. Sporni dio Piranskog zaljeva nije velik, jer udaljenost između crte sredine i arbitražne granice, na liniji između Savudrijskog rta i rta Madona kod Pirana, prema riječima ribara nije velika i iznosi između 700 ili 800 metara. No prema morskoj granici s Italijom sporna površina se širi na udaljenost od preko tri nautičke milje, što je područje potencijalnih incidenata.

Slovenski ribari samo do crte sredine

Na drugoj strani sporne vale, koja je dio većeg Tršćanskog zaljeva, u ribarskoj lučici u Piranu zatekli smo jedino Zlatka Novogradeca, piranskog ribarskog veterana, ali i veterana hrvatsko-slovenskog "ribarskog rata".

Novogradec ovaj put u posljednjem valu napetosti i incidenata u Piranskom zaljevu nije sudjelovao, baš kao ni njegove kolege, kojih nema više od 20-tak. "Iako smo od naše vlade dobili instrukcije da možemo ribariti do granične crte koju je odredio arbitražni sud, mi mali ribari na slovenskoj strani još se uvijek držimo te utopijske crte sredine koju hrvatska strana, unatoč odluci arbitražnog suda, smatra granicom. Tako želimo izbjeći incidente i normalno raditi svoj posao, a to je najvažnije u ovoj priči", objašnjava Novogradec.

Zbog toga on i njegove kolege mali ribari nemaju potrebu za zaštitom policije, za razliku od hrvatskih ribara. To ne znači da Novogradec i njegove kolege ne žele ribariti do novog, arbitražnog razgraničenja. Žele, ali očekuju da prije izlaska na "arbitražnu granicu" u Piranskom zaljevu političari "odrade svoj posao".

"Želimo ribariti u miru. Ne želimo sudjelovati u incidentima i ne želimo biti ničije igračke. Nije naš posao da našim tijelima tamo branimo granicu. To je posao političara. Kada bismo se pojavili u tom dijelu mora, tada bi hrvatska policija nama ispisivala kazne tvrdeći da smo u prekršaju. A mi to ne želimo jer to nigdje ne vodi. Tako ne možemo raditi", poručuje ovaj iskusni slovenski ribar.