1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Piljari s Kariba

Vješt mešetar spakovaće tragičnu Ćopićevu oporuku u vesele šarene korice uzvikujući: autor je mrav, živio autor. Sljezova boja ispašće mu u štampi plava, logikom koja slijepilo za boje prenosi i na moral.

default

"Teorija književnosti" Zdenka Lešića

Slika prva: fotokopirana knjiga pred studentom na pismenom ispitu

Knjiga je Teorija književnosti Zdenka Lešića. Izdavač je Sarajevopublishing. Student je odličan. Fotokopija također. Papir je kvalitetan, slova jasna, uvez čvrst i dugotrajan. Jedina bitna razlika u odnosu na original je meki uvez. Na zadnjoj unutrašnjoj stranici je žig fotoizdavača - Grafo Art d.o.o. Sarajevo. Tu je također i napomena: vratiti 1 KM Muharemović platio. I još jedan pečat, sa adresom štamparije.
To bi, kad bi krađa u ovoj zemlji bila nezakonita, bilo dovoljno svakom sudu da zapečati i firmu. Ali lopovluk nije na spisku nepoželjnih vrijednosti. Ako je pošteno pa ko koga prevari privatizovana cijela država, ako je nekoliko predratnih kadrova izgradilo lokalne imperije mešetareći s papirima na saso mange berzi, ko će se uopšte počešati zbog nelegalnog kopiranja knjiga.

Bosnien Literaturtheorie

Ko će se uopšte počešati zbog ilegalnog kopiranja knjiga?


Navodno, postoje nekakvi inspektori plaćeni da ih takve stvari svrbe. Navodno, raznorazni poslanici, referenti i ministarstva dobijaju svoj kruh (preko pogače) nasušni zahvaljujući firmama koje o svom poslovanju vode uredne knjige i ne bilježe potraživanja i dugovanja žvrljajući po praznim listovima svoje ukradene robe. Navodno, svakome bi trebalo biti jasno da LafoArt o.t.o. nije platio prava za preštampavanje i da je njegovo izdanje jeftinije jer on ne plaća ni autora, ni dizajnera, ni urednika, ni lektora, ni recenzenta. Ni poreze, za svaki od tih nepotpisanih ugovora. Da je, drugim riječima, parazit, i kao takav svojta parazitskoj vlasti s mozgom kao organom za varenje, u državi s trbuhom nabreklim od glista.

Međutim, iako se čini logičnim, izdavači neće propasti, jer bi s njima propala i cijela kolonija nametnika. Propašće samo oni nezavisni i neprilagođeni, mali i nesnalažljivi. Oni veliki, koji također ne plaćaju autore, koji duguju lektorima i korektorima, koji kradu tuđa grafička rješenja, koji kupuju knjižare i štamparije da bi dugovali samo sebi i svojim radnicima, oni će preživjeti. Njih će država pothranjivati, otkupljujući za biblioteke tone patriotskih govana i za škole vagone kupusarskih udžbenika. Na kraju, student kome je bilo jeftinije kupiti ukradeno i sam će se prodavati u pola cijene, na poček i na rate.

Slika druga: Pola Branka Ćopića

Zbirka priča Bašta sljezove boje sastoji se iz tri dijela: Prolog (Pismo Ziji), priče iz djetinjstva (Jutra plavog sljeza) i priče iz NOB-a (Dani crvenog sljeza). Posljednja priča u zbirci, Zatočnik, objašnjava i dopunjava Pismo Ziji, i na taj način uokvirene su sve ostale priče u zbirci. Drugi dio je u kontrastu s trećim, a namjera tog kontrasta jeste da pojača osnovnu misao knjige - Ćopićevo razočarenje revolucijom kojoj je posvetio mladost i život, a koja se izjalovila u prazna i neispunjena obećanja o pravdi i jednakosti. Jasno je da ova tema nije prioritet dvanaestogodišnjacima i da u Ćopićevom opusu postoji pregršt njima jasnijih (jer za njih i pisanih) knjiga. Zato fakt da se upravo ova opora najava samoubistva našla u dječijoj biblioteci upućuje na zaključak da školska lektira nema veze s mogućnostima djece nego s interesima odraslih. Jedan od tih interesa je profit. Lektira je roba sa sigurnim kupcem, potrošna jer prolazi kroz više ruku, trajna a habajuća vrijednost koja se proizvodi jeftino i prodaje masovno, skoro kao kineska konfekcija.

Bosnien Buch von Branko Ćopić Flash-Galerie

"Bašta sljezove boje" Branka Ćopića


Zašto bi u takvom kulturnom pijačarenju autor uopšte bio neka vrijednost i zašto bi sposoban trgovac vodio računa o umjetničkoj istini? Ako je već neka budala stavila zbirku priča za odrasle na spisak obaveznih knjiga za djecu, zašto pametan&sposoban ne bi i na takvoj budalaštini zaradio?

Tako će se na školskim i fakultetskim klupama pojaviti izdanje Bašte sljezove boje bez cijelog trećeg dijela i bez ikakve napomene o tome. Izdavač će pola knjige prodavati kao cijelu. (Zamislite piljarsku lektiru u budućnosti: Rat i mir bez rata, Ana Karenjina bez Karenjina, Crveno i crno bez crvenog, Illyjada bez jada...) Vješt mešetar spakovaće tragičnu Ćopićevu oporuku u vesele šarene korice uzvikujući: autor je mrav, živio autor. Sljezova boja ispašće mu u štampi plava, logikom koja slijepilo za boje prenosi i na moral.

Slika treća: Kokošvinjac

Almir Alić u romanu Boa u Kokošinjcu opisuje svoje zvorničko djetinjstvo i nema razloga da njegov pripovjedač govori trenutno važećim standardom hrvatskog jezika. Pa ipak se rukopis nastao u Tuzli, gdje Alić sada živi, razlikuje od verzije objavljene u zagrebačkom VBZ-u. Evo, ukratko, primjera iz samo jednog poglavlja:
(Prvi primjer odnosi se na rukopis, drugi na vebezeopis.)
- u lanjske farmerke / prošlogodišnje traperice
- takmiči / natječe
- sredinu terena sam pokrivao lično / sredinu terena sam kontrolirao ja
- desetak velikih porcija ćevapa / desetak velikih porcija ćevapčića
- Miška smo poslali u ćenifu na autobuskoj stanici / Miška smo poslali u toalet gradskog kolodvora
- između stativa / između vratnica
- diskvalifikovan / diskvalificiran
- prilike su se nizale / prigode su se nizale
- iščašio zglob / iščašio gležanj
- konstatovao / konstatirao
- njeno impozantno poprsje u neprestanom harmonijskom kretanju / njeno impozantno poprsje u harmonijskom gibanju
- spremno odgovara porodični mudrac / - spremno odgovara obiteljski mudrac
Itd.

Bosnien Literaturtheorie Flash-Galerie

Umjetnost pripada svima


Nigdje u knjizi ne piše jasno ko je odgovoran za ove intervencije: da li vlasnik, koji se boji gestapoovskih jezičkih uredbi, ili urednik koji se boji vlasnikovog jezičkog čistunstva, ili lektor koji se boji urednikovog straha? Koja književna i umjetnička estetika daje prednost gibanju na kretanjem i toaletu pred ćenifom? Je li teško ili se intelektualac brzo navikne, da ljevicom maše slavujskim slobodama dok desnicom zakovrće pernate šije?
Ko uopšte ima vremena i volje zajebavati se s ovakvim bezvebezeovskim prepravkama? Možda onaj student, iz prve slike, koji je u međuvremenu diplomirao i sada zarađuje tvrdu lektorski kruh tvrdom lektorskom rukom? Ili najzad autor sam, svinjski ucijenjen monopolom izdavača koji pod državnim zastavama gusare u mutnim vodama?
 
Srećom, njihove zalihe rastu brzinom kojom se njihov ugled topi. Kad bale i paketi nepročitane robe skončaju u starom papiru a čete urednika i lektora završe na biroima za zapošljavanje (kad, ukratko, bude jebo ćar fajdu) brojevi će ustuknuti pred metaforama; i najzad će postati jasno da autorsko pravo nema veze s vlasničkim. Umjetnost živi u dijeljenju, umire u prisvajanju.

Umjetnost pripada svima, kao voda ili zrak. Književnost nije u knjigama koje se kupuju ili kradu (kopiraju) da bi se prodavale i preprodavale. Ona je u idejama koje čovjeka vide oslobođenog okova duhovnog piljarstva. 

Autor: Nenad Veličković 
Odg. urednik: Zorica Ilić