"Prezirem potez Bakira Izetbegovića"

Kako vi gledate na činjenicu da je tek nakon niza godina nakon što je magazin Dani pisao o zločinima na Kazanima, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović obišao taj lokalitet na kojem je tokom proteklog rata ubijeno na desetine Srba iz Sarajeva?

Imam dvojaka osjećanja koja se međusobno prepliću i ne znam koje je jače. Naime, ja nisam siguran da li više prezirem gestu Bakira Izetbegovića ili autore sarajevskih medijskih panegirika (hvalospjeva vladaru, op. a.) posvećenih Izetbegovićevoj posjeti Kazanima. Mene fascinira frapantan nedostatak bilo kakvog Izetbegovićevog stida kao i njegovog osjećanja bilo kakve odgovornosti s obzirom na ulogu koju je i tokom i nakon rata imao u kabinetu svog oca.

Smatrate da je Izetbegović i tokom rata znao šta se zbiva na Kazanima?

Tu već ulazimo na polje krivične odgovornosti, a ja sam sada advokat, nisam ni sudija ni tužilac i ne mogu govoriti o krivici. Prava adresa za ta pitanja je nadležno tužilaštvo ili sud. Ali u smislu Jaspersovog shvatanja odgovornosti za zločine, smatram da Bakir Izetbegović snosi i moralnu i političku odgovornost za zločine koji su vršeni prije svega nad Srbima, a onda i nad civilima drugih nacionalnosti u Sarajevu, za zločine koje su počinili Mušan Topalović Caco i njegovi vojnici. Kada to kažem, mislim na zločine koje su oni mjesecima neometano vršili, te na činjenicu da je država BiH "i heroja i zločinca", kako je Topalovića nazvao Alija Izetbegović, ubila bez suđenja. Izetbegovići su omogućili ukop Cacinih posmrtnih ostataka na mezarju za heroje Sarajeva i to nakon pompezne dženaze kojom je zločinac promoviran u najvećeg heroja odbrane Sarajeva.

Na početku ste rekli da "prezirete" gestu Bakira Izetbegovića. Smatrate li da on ovom posjetom želi samo da prikupi političke poene?

Ako me pitate da li je dobro što je Izetbegović posjetio Kazane, moj odgovor glasi - da. Bolje da je otišao sada, 19 godina nakon što je magazin Dani upoznao javnost o tim zločinima, nego da je otišao 38 godina nakon tog izdanja Dana. Mislim da je sramotno, neodgovorno i bezobrazno što to nije učinio prije 19 godina. Jer upravo tih 19 godina je prava mjera našeg zaostajanja, zaostajanja ove države za EU, za Hrvatskom, za Albanijom, Srbijom, Crnom Gorom...To je posljedica vlasti njegove stranke. Odnos SDA prema bošnjačkim zločinima baš kao i odnos Islamske zajednice prema selefizmu i paradžematima ukazuje koliko su i SDA i Islamska zajednica neodgovorniji i nekompetentniji od medija čije stavove nakon dvije decenije sada prihvataju kao svoje. Naravno, ovo držim komplimentom i za Dane i za Slobodnu Bosnu, za Oslobođenje i nekadašnji Svijet, ali to je porazno prije svega za Bošnjake u BiH. Osim toga Izetbegović se u ime svoje stranke nije izvinio ne samo medijima i novinarima koje su povodom Kazana on i njegova stranka teško klevetali i lažno optuživali. On na Kazanima nije odolio maniru balkanskih lidera da navodnu osudu zločina svog naroda umanji podsjećanjem na njegove žrtve. Tako je i Izetbegović zločine na Kazanima nivelirao opaskom da se sa Kazana dobro vidi šehidsko mezarje na Kovačima. Na taj način svojim jeftinim, providnim politikantskim kalkukacijama, a radi dobijanja podrške na Zapadu, Izetbegović ponovo demonstrira neiskrenost.

Da se vratimo vremenu kada ste bili izloženi pritiscima. O kakvim pritiscima se radilo?

Prvo je tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović organizovao veliku sesiju Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca na kojoj se obratio prisutnom skupu od preko 300 najuglednijih Bošnjaka i sat vremena svog izlaganja posvetio Danima i meni, nazvao nas izdajnicima, neprijateljima Bosne. Nakon toga je štamparija u državnom vlasništvu koja je štampala naš list, povećala cijenu štampe, a državna distributerska kuća je odbila dalju prodaju našeg magazina. Nakon par dana, demonstrirajući valjda na taj način bošnjačko-muslimansko jedinstvo, oglasio se i tadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice Mustafa ef. Cerić, koji je ponovio iste optužbe kao i Alija Izetbegović. A da nisu "džaba krečili" pokazalo se kada je nekoliko dana nakon toga ispred Dana eksplodirala podmetnuta bomba. Naravno podmetači nikada nisu otkriveni, baš kao ni autori niza prijetećih poruka koje smo dobijali moje kolegice, kolege i ja.

Zašto je važno, posebno za Bošnjake, posebno za stanovnike Sarajeva koji su prošli to što su prošli tokom rata, da se progovori o Kazanima?

Zato što je, prije svega Bošnjacima interes stvaranje države koja će omogućiti pristojan život svih njenih građana, bez obzira o kome se radi. Naravno zataškavanje onoga što se desilo u ratu ne može ići u prilog tom cilju, ako je to uopšte cilj. S druge strane imamo sramotnu činjenicu da je, recimo, prije nekoliko sedmica ploča na Vijećnici pokrivena platnom kako bi se u Vijećnicu udostojio ući predsjednik Srbije Tomislav Nikolić. Jer, Bože moj, na tim pločama piše istorijska činjenica da su Vijećnicu, odnosno Narodnu univerzitetsku biblioteku Sarajeva granatirali srpski fašisti u avgustu 1992. Pogledajte tu neiskrenost. S jedne strane se postavlja ploča, a onda isti ti koji su je postavili prekrivaju je platnom kako bi predsjednik Srbije, koji je istovremeno i četnički vojvoda, pristao da se skup održi upravo u toj zgradi. Ne vjerujem da bi ijedan srpski lider prekrio ploču na ulazu u Narodnu biblioteke Srbije na kojoj stoji da su je 1941. godine bombardovali njemački fašisti. Takva poniženja sigurno ne mogu biti put za ono za šta se, navodno, zalaže Bakir Izetbegović.

Kad smo kod ploča, Svetozar Pudarić iz SDP-a, recimo, već godinama traži da se postavi spomen-ploča na Kazanima.

Tako je. Ne samo na Kazanima. Malo ko ide na Kazane. Mislim da bi obilježje za zločin koji se odigrao na Kazanima trebalo da stoji na nekom jako prometnom mjestu u Sarajevu. U tom smislu pokrenuta je inicijativa udruženja bošnjačkih povratnika koje pokušava isto napraviti i za svoje najbliže u Prijedoru. Oni, dakle, pokušavaju od gradskih vlasti u Sarajevu dobiti dozvolu za postavljanje takve ploče, uz pomoć prije svih Jasmile Žbanić i nekoliko uglednih građana Sarajeva, a ja sam također uključen u to. Naišli smo na jako dobar odziv u opštini Stari Grad, njen načelnik Hadžibajrić je bio spreman učiniti to. Međutim, to nije u njegovoj nadležnosti, nego u nadležnosti Skupštine Grada. Mjesecima pokušavamo doći do gradonačelnika Ive Komšića, što nam ne uspijeva. Nadamo se da će sada nakon ovog zelenog svjetla koje je dao "veliki bošnjački vođa" Izetbegović takvo prikladno obilježje biti moguće, ne samo na Kazanima, nego i u samom Sarajevu.

Senad Pećanin je bio dugogodišnji urednik magazina Dani, magazina koji je prije niz godina objavio detalje o zločinima koje su počinili pripadnici 10. brdske brigade ARBiH, čiji komandant je bio Mušan Topalović Caco.