Pet godina od rata na Kosovu

10. juni 1999. oznacio je nadamo se, kraj posljednjeg rata na Balkanu u nasoj eri.Srpske trupe i tenkovi morali su napustiti pokrajinu, albanski borci su mogli biti razoruzani, 850 000 progranih moglo se vratiti kucama.

Tog 10. juna okoncano je skoro stoljece anti-albanske politike, kojom su srpski vladari od osvajanja Kosova 1912. godine ugnjetavali albansko vecinsko stanovnistvo, sa jasnim ciljem da ih otamo protjeraju.

Sta se od tog dana dogadjalo, dakle u posljednjih 5 godina, je mnogo manje spektakularno.Vlada mir.Pod upravom UN-a na Kosovu su formirane demokratske strukture, ali se jos mora razviti jedna fukcionalno sposobna demokratija.

Predznaci su se promijenili.Vise od 100 000 Srba je prognano,isto kao i desetine hiljada pripadnika ne-albanskih manjina.

Represije protiv Ne-Albanaca su svakodnevica, a razmjera nasilja kosovskih Albanaca protiv ljudi i kulturnih dobara u martu mjesecu je zastrasujuca.

Civilni zivot se uspostavlja veoma sporo.Velika vecina djece moze bezbrizno ici u skolu,na polju medija vlada raznovrsnost.Privreda doduse ne zazivljava,mafijaske strukture koje su se formirale u balkanskim ratovima i dalje egzistiraju.

Sada bi bila potrebna odvaznost.Uprava UN-a (UNMIK) bi morala prenijeti vise odgovornosti na demokratski izabranu kosovsku vladu.Tada bi se Kosovari i njihova djela mogli ocjenjivati i po toj odgovornosti .Ali to je nazalost samo teretska pretpostavka.

Ako bi UNMIK i postupio hrabro,albanska strana nije jos zrela za takav korak.Zastupnici kosovskih Albanaca su spremni preuzeti vise odgovornosti samo ukoliko bi s tim bila povezana nezavisnost Kosova.

To ima obiljezja klasicne ucjene.Demokratizacija, postivanje ljudskih prava, napredak u oblasti privrede-da, ali samo u zamjenu za nezavisnost.Ko medjutim moze garantirati da ce iznanada prestati represije protiv Srba, da ce se svi ne-Albanci moci vratiti kucama i da ce se organizirani kriminal povuci u korist trzisne ekonomije?

Niko to ne moze garantirati,a ukoliko kosovski Albanci i dalje zele zadrzati otvorenu opciju nezavisnosti, i dalje ostaje deviza: standardi prije statusa.To znaci postivanje ljudskih prava ,borba protiv kriminala, saradnja u otvaranju privrede,i to odmah.

Samo drustvo u kojem se demokratija i ljudska prava kao apsolutne vrijednosti brane i provode, a ne zloupotrebljavaju u politicke ciljeve,samo se takvo drustvo moze nadati da ce u Evropi osnovati nezavisnu drzavnu zajednicu.Prije pet godina su na Kosovu stvoreni preduvjeti slobode i postivanja ljudskih prava, a sada je krajnje vrijeme da kosovski Albanci te vrijednosti provedu u djelo.