1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Performans: "Roba" koju je teško prodati

Festival performansa Perforacija (Rijeka – Zagreb – Dubrovnik, 16–22.10.2010.) pokazuje koliko je slobodno i široko polje te umjetničke discipline. No, performans je teško pozicionirati na tržištu umjetnina.

default

Kako bi neki muzej mogao da "otkupi" ovaj performans?!

Plakat der Ausstellung Berlin-Moskau Moskau-Berlin

Plakat za izložbu Berlin - Moskva srpske umjetnice Marine Abramović

Skupljanje i dokumentiranje u potpunoj je suprotnosti samoj prirodi performansa koji bi trebao biti jedinstven i neponovljiv - jedna je od zakonitosti te umjetničke forme na koju podsjeća ravnatelj festivala Perforacije Zvonimir Doborović: „Međutim, umjetnici koji se bave performansom krše i razbijaju taj zakon jer žele dokumentirati i sačuvati rad.“

Najdalje je, nastavlja Dobrović, otišla performerica svjetskoga glasa, srpska umjetnica Marina Abramović koja je svojim nastupima u njujorškim muzejima Guggenheim i MOMA etablirala „reperformans“ - postupak ponovnog izvođenja performansa. Među izvođačima njezine američke retrospektive bio je i gost Perforacija, mladi makedonski umjetnik Igor Josifov, koji – iako duboko poštuje rad Marine Abramović - osobno smatra da je to vrlo osjetljiv pristup očuvanju performansa:

Reperformans - atrakcija, a ne umjetnost

„U reperformansu se puno gubi na slojevitosti originalnog rada. Može se dogoditi da ponovnim izvođenjem izgubi svoju izvornu vrijednost i značaj, postaje više nekakva atrakcija nego što čuva osnovni koncept rada“, kaže Josifov dodajući da se neki performansi mogu ponovno izvoditi. No, radi li se o nekoj osobnoj, intimističkoj priči – bolje ih je samo dokumentirati. „To je kao s reprodukcijama slika, koje tek daju naslutiti pravu snagu originala.“

YouTube - Marina Abramovic

Sličnog je mišljenja i povjesničar umjetnosti Nikica Klobučar koji napominje da se radi o umjetničkim djelima koja nastaju u određenom prostoru i vremenu što je razlog nemogućnosti prezentiranja na način na koji su bila izvedena. Zato performans u muzejske kolekcije uglavnom ulazi u obliku dokumentacije, a može li umjetnička akcija biti adekvatno prezentirana kroz foto i video dokumentaciju, pitanje je na koje će muzeji i kustosi tek morati pronaći odgovor.

Kako sakupljati nešto nematerijalno?

Igor Josifov mit Skelett FLASH-Galerie

Igor Josifov sa kosturom - Performans u Zagrebu

Otkupna cijena perfromansa također je otvoreno pitanje jer kupuje se zapravo sama ideja: „To je poput otkupa scenarija – kupuje se pravo na izvođenje tog djela, a time i sam izvođač postaje zamjenjiva osoba: „Drugi problem je u tome što će – nakon što muzeji i pronađu način skladištenja – radovi biti podložni krivotvorenju.“ Hoće li rad i dalje izvoditi sam autor ili će vlasnik unajmljivati izvođače, koliko često će se izvoditi i u kojem kontekstu – sve su to dileme koje će se tek trebati riješiti, no sigurno je da performans ostaje „roba“ koju je teško prodati:

„Muzej suvremene umjetnosti u New Yorku kupio je rad Tine Sehgala, koji je zapravo samo ideja – i to je fantastično - no morate biti doista genijalac da bi ste tako mogli prodavati samo ideje,“ priča Igor Josifov koji, ipak, smatra da se umjetnik treba usredotočiti na to da radi kvalitetne stvari, dok će novac doći sam po sebi: „Isto tako treba raditi u više medija – uz performans mogu nastati i video radovi, fotografije, instalacije, skulpture koje muzeji ili kolekcionari mogu otkupiti. No, najvažnije je imati dobroga agenta koji zna zastupati umjetnika i omogućiti mu da se bavi isključivo umjetnošću.“

Na sljedećoj stranici: Koliko zarađuje umjetnik?