1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Perfidni PR pakistanskih islamista

Cilj napada u Lahoreu su bili kršćani, no uglavnom su pogođeni muslimani. Tako će iz ove zemlje ponovno bježati ljudi jer u Pakistanu više ni dječja igrališta nisu sigurna, smatra Florian Weigand.

Ako se slijedi cinična logika terorista, tada je napad u Lahoreu bio čista blamaža. Simbolično, na sam Uskrs, napad na jedan park u središtu milijunskog Lahorea, je prije svega trebao pogoditi kršćansku zajednicu. No na kraju je među preko 70 poginulih bilo 26 djece i, iz kuta terorista gledano, premalo kršćana. Tako javlja novinar DW-a s lica mjesta.

I tvrdnja napadača iz Lahorea da su cilj napada bili isključivo kršćani je dio perfidne PR strategije. Odvojeno krilo talibana ovim potezom može računati na najveću moguću pozornost, uglavnom kršćanskog, Zapada. No ovaj put se pokazalo jedno: svejedno po kojim ciljevima islamisti tukli, uvijek je među žrtvama velik broj muslimana. Bilo da se radi o Siriji, Iraku, Africi, Indoneziji ili u trajno nemirnoj regiji Afganistan-Pakistan.

Pakistanu islamisti zaista ne mogu predbaciti naročito sekularno zakonodavstvo. Blasfemija je još uvijek zločin za koji stoji smrtna kazna. Mnogi Pakistanci su vjernici koji žele da se privatni i javni život podredi Kuranu. No isto tako stoji i činjenica da su kršćanske škole, ustanove u koje muslimani iz visokog društva šalju svoju djecu. Ove škole jesu na jednoj višoj razini, to stoji ali ova pojava isto tako stoji i za društveni kompleksitet Pakistana koji se ne može opisati u nekoliko rečenica.

Florian Weigand

Florian Weigand

Duhovi iz boce

Tko je nakon napada bacio oko na društvene mreže u Pakistanu, uglavnom nailazi na ogorčenje i šok. Jedna mlada muslimanka iz Islamabada govori kako su svi ljudi braća, jedna se poziva na proroka Muhameda koji bi, kako kaže, sigurno osudio ove napade. No istodobno u zemlji buja zloćudni duh radikalnog islamizma kojeg su dugo vremena podržavali upravo vladine snage i tajne službe kao instrument u borbi protiv susjednog Afganistana. Na početku su čak SAD podržavale ovu igru i to u 80-tima kada im je svako sredstvo u borbi protiv Sovjetskog Saveza, koji je bio prisutan u Afganistanu, bilo po volji. No sada se teško riješiti tih duhova. Usprkos tomu što je vlada prošle godine poduzela nekoliko opsežnih ofenziva protiv talibana, napada je sve više.

Za očekivati je da će sve više Pakistanaca pokušati sreću pronaći negdje drugdje. Sretan je onaj koji sa stipendijom ili radnim ugovorom može emigrirati u Ujedinjene Arapske Emirate ili Europu. Pakistanska elita već sad od toga profitira. Oni koji su manje privilegirani će razmisliti nije li čak i blatnjavi izbjeglički kamp u grčkom Idomeniju bolja alternativa od zemlje u kojoj je i obiteljski izlet u zabavni park opasan po život.

Preporuka redakcije