1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Perfidna strategija terorista

Teroristi žele posijati strah, žele da se ljudi osjećaju nesigurnima, kaže u intervjuu za DW istraživač Borwin Bandelow. Ali na duži rok ljudi mogu i „otupiti“ na vijesti o stalnom teroru.

Deutsche Welle: Pariz, Istanbul, Ankara i sad Bruxelles. Opasnost od terora je, barem vlada takav osjećaj, vrlo visoka. Kako ti napadi utječu na ljude?

Borwin Bandelow: Ljudi su naravno potpuno nesigurni može li se sad otići na Glavni kolodvor u Münchenu ili se može letjeti s aerodroma u Berlinu i možda postati žrtva terorističkog napada. To ljude trenutno čini jako, jako nesigurnima, a pogotovo što to traje već nekoliko mjeseci.

Takvi se napadi gotovo bez iznimke događaju u velikim gradovima. Je li tamo strah veći, zato što su ljudi u slučaju terora praktički blokirani u gradu?

Kad se netko nalazi na nekom određenom mjestu, na primjer na aerodromu u München, onda ta osoba misli: to bi moglo biti poprište sljedećeg napada. Ali se ipak mora reći da je vrlo mala vjerojatnost da se u Njemačkoj strada u nekom terorističkom napadu u usporedbi s drugim opasnostima s kojima se suočavamo svaki dan. Svake godine u prometnim nesrećama pogine primjerice 3.000 ljudi, i svejedno nitko ujutro ne razmišlja hoće li sjesti u auto i hoće li možda biti sljedeća žrtva. Naravno da ljudi koji se nalaze na nekim neuralgičnim točkama osjećaju veliki strah, baš kao i ljudi koji tamo rade ili dolaze svaki dan.

Borwin Bandelow

Borwin Bandelow

Je li danas strah racionalan?

Kad se pojavi neka opasnost koja se čini nepredvidljivom i koja je prije svega nova, onda ona ljude čini nesigurnijima nego neka poznata opasnost. Statistički gledano je opasnost pogibije u terorističkom napadu potpuno precijenjena u odnosu na druge opasnosti koje nam prijete.

Zar teroristi time onda ne ostvaruju svoj cilj? Kad ljudi zbog straha od terora ne ograničavaju svoje životne navike?

Perfidna strategija terorista je da oni žele sijati strah kod ljudi u svim zemljama, posvuda. To im je najvažnije. Mora se imati na umu da su i teroristi ljudi koji često imaju psihičke probleme, ali i koji mogu razviti veliku dozu fantazije na koji način mogu do temelja potresti zapadni svijet. I onda tako dugo razmišljaju sve dok to ne mogu napraviti tako da je posebno intenzivan masovni učinak napada. Cilj je s relativno malim naporom ostvariti najveći mogući učinak.

I mi si moramo reći sljedeće: najbolje oružje u borbi protiv terorizma jest da se ne bojimo napada. Dakle da ne pokušavamo mijenjati u potpunosti naš život, da ne odustajemo od putovanja zrakoplovom ili od odlaska na nogometnu utakmicu. Tako se možemo bolje boriti protiv terorizma nego da se sad sakrijemo u mišjoj rupi.

A što se može napraviti ako je strah ipak tu?

Ne postoji neki trik kako si možete eliminirati taj strah. Može se naravno reći da je statistička vjerojatnost mala da neka osoba strada u teroru, ali je to slaba utjeha brojnim žrtvama u Belgiji. Nema tu specijalnog recepta kako se može zaštiti od tog straha. Mora se naravno znati da je određeni rizik sastavni dio života.

Plaše li se ljudi danas terora više nego ranije?

Bilo je uvijek uspona i padova. U rujnu 2001. (nakon napada u New Yorku i Washingtonu, nap. red.) vladao je veliki strah od terorističkih napada. U posljednje vrijeme imamo dugu seriju napada, pri čemu imamo osjećaj da se situacija uopće ne smiruje i da sve ide tako dalje i dalje. To je zabrinjavajuće jer se trenutno zbog stalno novih nada prekida djelovanje efekta po kojem se ljudi smire obično četiri tjedna nakon nekog napada. To će jednoga dana dovesti do toga da će se ljudi možda brže vratiti dnevnoj rutini nego što su to inače radili. Slično ljudima koji žive u Bagdadu i nažalost moraju živjeti s time da svakih par dana eksplodira neka bomba. Oni se na to naviknu i idu i dalje na tržnicu, u kupovinu. Tako će biti i u Njemačkoj, ljudi će malo otupjeti na ove napade. Ali trenutno su ipak svi nesigurni.

Profesor Borwin Bandelow je predsjednik njemačkog Društva za istraživanje straha. On je i zamjenik direktora klinike za psihijatriju i psihoterapiju na Sveučilištu u Göttingenu.

S Borwinom Bandelowom je razgovarala Helena Baers.

LINK: http://www.dw.de/dw/article/0,,19134169,00.html

Preporuka redakcije