Penzije i penzioneri u Njemačkoj - kako se živi kada se više ne radi?
19. april 2008“Renten sind sicher!” - Penzije su sigurne! Kada je tadašnji savezni ministar rada, Norbert Blüm, 1984 u raspravi u Bundestagu izgovorio ovu rečenicu, mnogi su se u Njemačkoj počeli brinuti za svoju budućnost u starosti. Da su penzije sigurne, to je tada već stotinu godina, otkako je prvi njemački kancelar Otto von Bismarck uveo sistem penzija i zdravstvenog osiguranja u zemlju, bio dio njemačke svakodnevice i njemačke samorazumljivosti. Već sama činjenica da se to mora ponavljati za govornicom Bundestaga izazvala je podozrenje.
I to s pravom. Njemačka je neosporno jedna od najbogatijih zemalja svijeta. To bogatstvo velikim je dijelom rezultat rada generacije obnove, muškaraca i žena koji su nakon Drugog svjetskog rata zasukali rukave i u okviru tzv. privrednog čuda iz ruševina izdigli zemlju blagostanja i velikodušnog sistema socijalnog osiguranja. To su ljudi koji su 40 i više godina uplaćivali u penzione osiguranje, u čvrstom uvjerenju da će kada odu u mirovinu uživati plodove svog rada.
Damaklov mač demografskog faktora
Oni, međutim, nisu računali sa izokretanjem tzv. demografske piramide. Za zemlju u kojoj je u demografskom smislu sve u redu je normalna shema piramide: u osnovi je široka baza mladih na kojima društvo počiva, što se u starosnom smislu više penjemo to je piramida uža.
U Njemačkoj već desetljećima dolazi do izokretanja naglavačke: baza mladih sve je uža, dok se s druge strane širi dio starijih.
Kao što i ta slika pokazuje, ovaj demografski faktor dovodi do socijalne nestabilnosti društva. Princip penzionog osiguranja funkcionira kao generacijski ugovor: sume koje zaposleni danas izdvajaju na ime penzinog osiguranja troši se za mirovine današnjih penzionera. Zato će, međutim, današnja djeca, kada odrastu i zaposle se, izdržavati sutrašnje penzionere. Mirovine se dakle ne financiraju iz nekog fonda u koji s slijevaju ušteđevine, već iz tekućih zarada.
Na mladima svijet ostaje - kao i njegovi problemi
To može funkcionirati jedino ukoliko u svakoj generaciji ima dovoljan broj zaposlenih da nose taj teret. Njemačka, međutim, već desetljećima bilježi tzv. negativan demografski trend: od 70-ih se godina u zemlji rađa manje djece nos što ljudi umire.
Kada je u zemlji velikom reformom 1954 godine uveden princip generacijskog ugovora za mirovine, 100 zaposlenih je izdržavalo oko 30 penzionera. Danas na 100 zaposlenih dolazi već 50 penzionera, i sistem je dospio do svoje granice. Ukoliko se sadašnji demografski razvoj nastavi, a sve govori da hoće, 2040. godine će u zemlji 100 zaposlenih izdržavati 84 penzionera. Već taj podatak govori da ti budući penzioneri ne mogu očekivati visoku penziju, možda im mirovina i neće biti dovoljna za život – naprosto ih neće imati tko izdržavati.
S druge strane stanovništvo postaje sve starije, životni vijek se stalno produžava. Dok je 1910 prosječna dužina života iznosila 45 godina kod muškaraca i 48 godina kod žena, računa se da će se oko 2050 ona gotovo udvostručiti: 84 za muškarce i 88 za žene. Zahvaljujući medeicinskom napretku i porastu kvalitete života, svake godine očekivani životni vijek se produžava za dva do tri mjeseca. Računa se da će 2050 udio osoba iznad 60 godina u Njemačkom drustvu sa današnjih 25% porasti na na 40 %.
Generacijski ugovor - generacijski sukob?
Seniori – kako se starije osobe u Njemačkoj nazivaju – su sve značajniji i kao politička snaga, i kao potrošačka grupa. Rezultati tog trenda: političke stranke se sve češće u svojim političkim i predizbornim programima direktno obraćaju starijima i uvažavaju njihove specifične interese, a privreda plasira na tržište sve više proizvoda ciljano za starije osobe.
Ukoliko se sadašnji trend, međutim, nastavi, moglo bi doći do apsurdne situacije: da starije osobe mada su zdrave i pune snege zbog sirromaštva ne mogu uživati u zasluženoj mirovini, te da se istovremeno pozitivan model generacijskog ugovora pretvori u svoju suprotnost: generacijski sukob – zbog toga jer se mladi, opterećeni visokim izdavanjima za penzije, osjećaju zakinuti i za svoju sadašnjost, i za svoju budućnost.