1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Pedeset godina Uskršnjih marševa

Za Uskrs 1958. godine je nekoliko hiljada ljudi krenulo iz Londona prema 80 kilometara udaljenom Aldermastonu, vojnom nuklearnom istraživačkom centru. Demonstranti su tražili nuklearno razoružanje. Tako je sve počelo.

Ovogodišnji uskršnji marš u Štutgartu: upozorenje zbog kršenja ljudskih prava u Tibetu

Ovogodišnji uskršnji marš u Štutgartu: upozorenje zbog kršenja ljudskih prava u Tibetu

Dvije godine kasnije, prvi uskršnji marš krenuo je i u Njemačkoj. Kada su 1960 godine njemački pacifisti za uskrs krenuli prema Berggen-Hohneu, gdje se nalazio poligon američke vojske na kojem su isprobavane nove rakete tipa Honest-John, podesne za nošenje nuklearnog oružja, oni su važili za marginalce i naivne zanesenjake, prisjeća se Andreas Buro, jedan od organizatora prvog marša, i kasnije profesor politologije na Frankfurtskom univerzitetu:

"To je tada za nas bio veliki napor. Ljudi su nas dočekivali sa podsmjehom dok smo mi četiri dana išli sa našim transparentima kroz različita mjesta, do tog poligona u Bergen-Hohneu."

Od stotine do stotina hiljada demonstranata

Međutim, s vremenom je pokret rastao. Uskoro su se priključile antiratne grupe iz čitave Zapadne Njemačke. Bilo je to šaroliko društvo: od lijevih pacifista do desnih konzervativaca, od crkvenih do sindikalnih organizacija. Ta izmiješanost je bila nešto novo.

Istovremeno je iz godine u godinu rastao broj sudionika - od početnih 300 do 300 000 krajem šezdesetih. Grupica zanesenjaka pokrenula je lavinu iz koje je nastao čitav pokret:

"Bio je to široki socijalni pokret, nezavisan od stranaka. Razvila se nova, šarena protestna kultura.", kaže Buro.

Mirovnjaci bili korijen pokreta Zelenih

S vremenom je proširen i spektar tema: nije se više govorilo samo o razoružanju, već se zahtijevalo i više demokracije, pojavile su se ekološke i feminističke teme. Vrhunac Uskršnjih marševa bio je početkom osamdesetih, kada su stotine hiljada ljudi protestirale protiv stacioniranja novog nuklearnog oružija i raketa kratkog dometa u zemlji. Jedan od rezultata je bio i nastanak stranke Zelenih. Ona je, međutim, svoje pacifističke korijene u međuvremenu napustila, objašnjava Mani Stenner, iz Koordinacuionog odbora mirovnih inicijativa:

"Zeleni imaju svoje korijene u novim socijalnim pokretima za zaštitu okoline, i feminističkim, ali prije svega u mirovnom pokretu. Oni su to svoje porijeklo, međutim, izdali kada su 1998 pristali sudjelovati u ratu u Jugoslaviji. Oni više nisu dio pokreta."

Mirovnjaci upozoravaju: Ako zatreba ponovo ćemo na ulice

Danas na uskršnjim marševima širom Njemačke sudjeluje manje ljudi, negdje nekoliko stotina, drugdje hiljadu. Mirovni pokret je odavno pronašao druge metode djelovanja i protesta. Ali kada se situacija opet zaoštri, mirovnjaci lako mogu mobilizirati mase - pokazalo se to prije pet godina kada se protestiralo protiv rata u Iraku, napominje Stenner:

"Naš svakodnevni rad nije spektakularan, o tome se ne izvještava u dnevniku. Ali kada se pred vratima pojavi nova ratna prijetnja, uskoro možda u Iranu, mi smo u stanju za pola dana koordinirati akcije širom zemlje, štampati letke i u Berlinu sakupiti 500 000 ljudi."

Audio i video zapisi na tu temu